Na današnji dan rođena je Marija Terezija, jedina žena na austrijskom tronu, koja je vladala Hrvatskom, Ugarskom i Češkom punih 40 godina. Njezina vladavina ostavila je dubok trag na povijest i društvo ovih prostora.
Kada je 1740. godine Marija Terezija stupila na prijestolje Habsburške Monarhije, mnogi su sumnjali da će se mlada vladarica snaći u vrtlogu europske politike. No, povijest je pokazala suprotno – postala je prva i jedina žena na čelu Monarhije, a njezina vladavina obilježila je duboke promjene u Hrvatskoj i cijeloj srednjoj Europi.
Marija Terezija bila je predstavnica prosvijećenog apsolutizma – vladarskog stila u kojem je moć bila čvrsto u rukama monarha, ali s ciljem modernizacije i unapređenja društva. U Hrvatskoj je to značilo niz reformi koje su ostavile traga do danas. Prva velika promjena bila je obnova slavonskih županija 1745. godine: Virovitičke, Srijemske i Požeške, a ubrzo i osnivanje Severinske županije. Time je Hrvatska dobila jasnije teritorijalne okvire i učinkovitiju upravu.
Hrvatsko kraljevsko vijeće – iskorak prema samostalnosti
Godine 1767. osnovala je Hrvatsko kraljevsko vijeće, tijelo koje je povećalo političku važnost Hrvatske i barem privremeno smanjilo njezinu ovisnost o Ugarskoj. Na čelu vijeća bio je ban, a sjedište je najprije bilo u Varaždinu, pa nakon požara 1776. u Zagrebu. Iako je Vijeće ukinuto 1779. i ovlasti prebačene na Ugarsko namjesničko vijeće, taj je period ostao upamćen kao pokušaj jačanja hrvatske autonomije.
Žena na prijestolju i reforme
Marija Terezija je donijela Slavonski urbar 1756. i Hrvatski urbar 1780. godine. Ti su dokumenti jasno definirali odnose između kmetova i feudalaca, smanjili su tlaku i uveli poreze umjesto dotadašnjih davanja. Kmetovi su dobili više prava, što je izazvalo negodovanje plemstva, ali i omogućilo razvoj tržišta i gospodarstva.
Velike promjene dogodile su se i u Vojnoj krajini, koja je podijeljena na 11 pukovnija i pretvorena u stalni izvor vojske za ratove Habsburške Monarhije. Time je krajina izgubila prvotnu obrambenu funkciju i postala strateški važna za Beč.
Jedna od najvažnijih reformi bila je uvođenje opće školske obveze za svu djecu od 6 do 12 godina. Isusovcima i drugim crkvenim redovima oduzeto je pravo vođenja škola, a obrazovanje je postalo državno pitanje. Iako su seljaci u početku negodovali jer su djeca trebala pomagati u polju, kraljica je bila neumoljiva – školovanje je postalo obvezno.
Marija Terezija je provela popise stanovništva i zemljišta, uvela kućne brojeve i poticala sadnju novih poljoprivrednih kultura. Otvarala je medicinske ustanove i rađaonice, čime je potaknula demografski rast. Uvela je i kazneni zakonik kojim je ograničila smrtnu kaznu i ukinula progone vještica, čime je društvo postalo humanije i uređenije.
Kraljica koja je ostavila neizbrisiv trag
Reforme Marije Terezije bile su napredne, ali su istovremeno jačale centralizaciju i poticale germanizaciju, što nije uvijek nailazilo na odobravanje u hrvatskim krajevima. No, njezina uloga u obnovi županija, unaprjeđenju školstva, olakšanju položaja kmetova i modernizaciji društva neosporna je i danas.
Marija Terezija preminula je 1780. godine, ostavivši iza sebe nasljeđe koje se i danas osjeća u hrvatskim gradovima, školama i institucijama. Bila je vladarica koja je, unatoč svim izazovima, znala kako povući poteze koji će promijeniti povijest – i Hrvatske, i cijele srednje Europe.
