U uličnim borbama u Kupresu 6. travnja 1992. godine, život je izgubio prvi poginuli pripadnik Bojne Zrinski, Damir Martić. Njegova hrabrost i žrtva za Domovinu ostavile su trajni pečat u povijesti Hrvatske. Vojarna Hrvatske vojske u Rakitju kraj Zagreba, upravo stoga, nosi naziv “Vitez Damir Martić” u njegovu čast.
U uličnim borbama u Kupresu 6. travnja 1992. godine, život je izgubio prvi poginuli pripadnik Bojne Zrinski, Damir Martić. Njegova hrabrost i žrtva za Domovinu ostavile su trajni pečat u povijesti Hrvatske. Vojarna Hrvatske vojske u Rakitju kraj Zagreba nosi naziv “Vitez Damir Martić” u njegovu čast.
Damir Martić rođen je 11. travnja 1968. godine u Imotskom, a odrastao je u Posušju. U Posušju je završio osnovnu i srednju školu te stekao zvanje strojobravara. Kada je rat počeo u Hrvatskoj, Damir se priključio policiji u Zagrebu, gdje je postao dio Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Kumrovec. Ova jedinica je bila sastavljena mahom od dragovoljaca iz Hercegovine.
U svibnju 1991. godine, dio pripadnika Jedinice Kumrovec, uključujući Damira Martića, prešao je u novoosnovanu Bojnu Zrinski. Bojna Zrinski bila je prva specijalna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, osnovana pod vodstvom bivših legionara Ante Rosa i Miljenka Filipovića. Bojna je djelovala kao elitna postrojba za specijalne zadatke i diverzantske operacije u dubini neprijateljskog teritorija.
Damir Martić bio je iznimno vješt u maskiranju i snajperstvu, što mu je omogućilo da bude jedan od najboljih u postrojbi. Sudjelovao je u brojnim bitkama, uključujući i one u Vukovaru, gdje je Bojna Zrinski obučavala lokalne postrojbe i provodila protuterorističke akcije.
Godine 1992., kada su se ratna djelovanja proširila na Bosnu i Hercegovinu, Damir Martić odlučio je braniti svoj rodni kraj. U bitci za Kupres 6. travnja 1992. godine, Damir je smrtno stradao zajedno s još dvojicom pripadnika Bojne Zrinski, Tomislavom Kovčom i Slavkom Bagarićem. Mladen Jonjić, koji je bio ranjen, preminuo je četiri dana kasnije od posljedica ranjavanja.
Damir Martić pokopan je 8. travnja 1992. na mjesnom groblju Martića križ u Posušju, gdje su ga ispratili njegovi suborci i zapovjednik Miljenko Filipović. Njegova žrtva i hrabrost nikada neće biti zaboravljene, a njegovo ime ostaje zapisano u povijesti kao simbol domoljubnosti i hrabrosti.
U spomen na Damira Martića, njegova obitelj i suborci i dalje nose ponos što su ga poznavali kao čovjeka velikog srca i hrabrosti. Njegova smrt je podsjetnik na sve one koji su poput njega dali svoje živote za slobodu i dostojanstvo hrvatskog naroda. Dokle god se njihova hrabrost i žrtva pamte, njihovi duhovi će živjeti u srcima onih koji su ih voljeli i s njima dijelili najteže trenutke rata.
