U predsjedničkim dvorima, na Pantovčaku, održana je inauguracija novog-starog predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića. Bilo joj je nazočno nešto više od stotinjak ljudi, pa je i sve drugo bilo skromno da skromnije ne može biti. Ništa dugo ni predugačko.
Ali, nakon hrvatske himne, očekivali smo da će biti i minuta šutnje ili tišine za sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. To je nažalost izostalo, iako je u svom govoru Milanović lijepo i pošteno spomenuo one koji su bili prvi kad je trebalo, tj. hrvatske branitelje.
Među publikom vidjeli smo i nekoliko hrvatskih generala, na čelu s Gotovinom i Ljubom Ćesićem Rojsom, uglavnom onih koji su potpisali ili podržali otvoreno pismo za puštanjem na slobodu dvojice bivših Udbaša.
No, malo je ipak iznenađujuće što je predsjednik države pozvao na inauguraciju najstariju partizanku (101 godina) iz Splita, koja je navodno kao 18-godišnja djevojka sudjelovala u borbi na Sutjesci i Neretvi, a nije pozvao najstarijeg hrvatskog branitelja ili pak najmlađeg ili najstarijeg ratnog vojnog invalida iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata.
Neka mlada Filipinka je lijepo otpjevala pjesmu o Međimurju, ali ne vjerujemo da bi ikada itko u njezinoj državi pozvao nekog Hrvata da sudjeluje kao gost, a kamoli da nešto otpjeva na sličnoj svečanosti.
Ovaj događaj je ipak pokazao da se ubuduće ovakva svečanost treba i mora održati na nekom puno većem prostoru, gdje bi joj trebali i morali biti nazočni i brojni građani, a ne da se kao ova organizira samo i isključivo za „elitu“.
Naime, za Milanovića je svoj glas dalo više od milijun ljudi, koje na ovom događaju nitko nije vidio niti išta pitao!
