Nekad doživim da ljudi govore tko zna što sam zgriješila kad me zadesila ova bolest. Ali nije On takav! On ne kažnjava.
Autorica: Lucija Vuksan Ćusa
Vjera, povjerenje. Kad naiđem u jedan dugi hodnik neizvjesnosti, učini se da se sve urušava, propada. Uvuče se strah koji stvara nemir. E tu stajati! Baš tu znati da On sve vodi. Svi događaji, misli, stvarnost, sve se čini nekako dvojbeno, upitno. Ako sam privezana, znam, neću izdržati. Postoje ti sati, dani u kojima smo prokušani na koju ćemo stranu. Da, to je i zbog mene, da ja shvatim gdje sam i za što ću se opredijeliti.
Nekad doživim da ljudi govore tko zna što sam zgriješila kad me zadesila ova bolest. Mogu mirno reći da nema onog što nisam.
Ali nije On takav! On ne kažnjava. Nerijetko ostane u nama slika Oca koji kažnjava.
Od tog i jest manjak povjerenja. Kako vjerovati nekom kad nismo sigurni da je dobar, da je ljubav?
Ali živjeti od ovog iskustva da sama Ljubav vodi moj život i da zna što je za mene najbolje, množi moju vjeru.
Tako i kad naiđe taj mračni tunel, moja zagledanost u Svijetlo mi daje nadu da bit će dobro.
