Antonija Sesar i Danijela Vidović tog su petka 11. studenog 1994. u ratom zahvaćenom Mostaru krenule na vjeronauk.
Ta 1994. bila je mirnija nego prethodne dvije i razloga za brigu bilo je sve manje. Ipak, neprijateljska granata, ispaljena prema jednim izvorima s položaja Vojske Republike Srpske, a prema drugim s položaja Armije BiH, pala je kod mostarske Katedrale.
Bilo je to baš na spomen svetog Martina biskupa. Teška je granata pala s donje strane čvrstog prolaza između katedrale i župnog ureda. Dječaci,
koji su se igrali s gornje strane prolaza imali su sreće, no djevojčice koje su se sklonile u predvorje kripte i ponavljale vjeronaučno gradivo VIII. razreda pogodili su geleri.
Antonija Sesar i Danijela Vidović preminule su, dok je osam njihovih prijateljica ostalo ležali na tlu predvorja kripte, teže ili lakše ranjene gelerima.
Na ovaj tužni događaj danas podsjeća spomen ploča postavljena na mjestu njihovog stradavanja.
