Na današnji dan 09.11. davne 1991. godine, prošao sam situacije u kojima čovjek NE MOŽE ni teoretski PREŽIVJETI, ali Bogu je sve moguće, pa sada imam obvezu svjedočiti o Herojskoj obrani Vukovara, o Božjoj pomoći nama Braniteljima i njegovom stalnom prisustvu u našim životima, prisjetio se vukovarski heroj Damir Plavšić, autor Facebook stranice Bitka za Vukovar-najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu.
Sjećanje na današnji dan 1991. vukovarski branitelj Damir Plavšić podijelio je na svojoj Facebook stranici, a mi je prenosimo u cijelosti.
“Naglašavam da sam ja Damir Plavšić običan, mali i ponizan čovjek koji je bio običan Branitelj Vukovara a ovo pišem u spomen na Heroje sa kojima sam imao čast ratovati i braniti Vukovar.
Na današnji dan 09. 11. 1991. godine ostao sam Ž𝐈𝐕 i neozlijeđen iako to ni teoretski nije bilo moguće… Tijekom neprijateljskog napada iskočio sam kroz prozor i uskočio među srpske vojnike koji su čučali ispod prozora i ostao sam Ž𝐈𝐕, kasnije sam pucao iz Caffe bara “London“ a u prostoriju u kojoj sam bio uletio je tenkovski projektil i eksplodirao u zidu dva metra pored mene i ostao sam Ž𝐈𝐕. Nešto kasnije sam sa brisanog prostora na Priljevačkoj cesti, pod kišom neprijateljskih rafala, izvukao teško ranjenog suborca i ostao sam Ž𝐈𝐕.
09. 11. 1991. godine iz pravca Lušca u ranim jutarnjim satima krenuo je siloviti tenkovsko pješački napad koji je vodio Arkan sa 400 do 500 vojnika među kojima su bili pripadnici njegove paravojne postrojbe “Arkanovci“, srpski dragovoljci, četnici i pripadnici JNA. Našu liniju duž ceste Priljevo (oko 3 kilometra dužine) branilo je samo 24 branitelja a uski prostor oko Caffe bara London samo 18 branitelja a napadalo nas je više od 400 neprijateljskih vojnika sa više tenkova i oklopnih transportera. Od jutra do ranih poslijepodnevnih sati, zapovjednik 𝐋𝐚𝐝𝐚 𝐓𝐢𝐡𝐨𝐦𝐢𝐫 i moja malenkost (𝐃𝐚𝐦𝐢𝐫 𝐏𝐥𝐚𝐯š𝐢ć), zadržavali smo ovu neprijateljsku silu braneći Caffe bar „London“ sve do trenutka kada su srbi tenkovskim projektilima gotovo 𝐩𝐨𝐭𝐩𝐮𝐧𝐨 𝐮𝐧𝐢š𝐭𝐢𝐥𝐢 𝐢 𝐳𝐚𝐩𝐚𝐥𝐢𝐥𝐢 caffe bar “London“.
Ovo pišem kako bih istaknuo Herojstvo svoga zapovjednika 𝐓𝐢𝐡𝐨𝐦𝐢𝐫𝐚 𝐋𝐚𝐝𝐞 koji je samo toga dana onesposobio (uništio) jedan tenk i jedan oklopni transporter te pokazao iznimnu Hrabrost i Junaštvo u borbama a za to nikada nije dobio niti jedno odlikovanje. Ovo pišem i u spomen na naše poginule suborce i njihovo Herojstvo: 𝐙𝐨𝐫𝐚𝐧 𝐁𝐢š𝐤𝐨 koji mi je tada vjerojatno spasio život (poginuo toga dana), 𝐁𝐚𝐫𝐛𝐚𝐫𝐢ć 𝐁𝐫𝐚𝐧𝐤𝐨 (preživio je i teško ranjen uspio se izvući u Vukovarsku bolnicu a ubijen je na Ovčari), njegov brat 𝐈𝐯𝐚𝐧 𝐁𝐚𝐫𝐛𝐚𝐫𝐢ć imao je samo 17. godina (poginuo je toga dana), 𝐊𝐚𝐫𝐥𝐨 𝐕𝐢𝐝𝐚𝐤𝐨𝐯𝐢ć (poginuo je toga dana) i 𝐁𝐨š𝐤𝐚 𝐋𝐣𝐮𝐛𝐚𝐬𝐚 “𝐌𝐚č𝐤𝐚“ (poginuo je toga dana). Ispred Caffe bara “London“ poginuo je mladić star maksimalno dvadeset godina i još jedan Branitelj a dvojica suboraca su napustili položaj.”
