Nova grobnica s posmrtnim ostatcima otkrivena je jučer.
Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved posjetit će danas, lokaciju u blizini Vukovara na kojoj je jučer otkrivena grobnica s posmrtnim ostacima, za koje je preliminarno utvrđeno da potječu iz Domovinskog rata.
Lokacija se nalazi uz glavnu prometnicu iz smjera Vukovara prema Negoslavcima, oko 1 km prije ulaska u selo.
Podsjetimo, Negoslavci su bili sabirni logor u koji su dovođeni Hrvati i Hrvatice, premlaćivani ispred zgrade današnje Općine od strane lokalnog stanovništa lopatama, štapovima, željeznim šipkama, a potom odvođeni u podrume lokalnih stanovnika te u podrum Općine. Žene su tamo svakodnevno silovane, a muškarci premlaćivani. Tako je svaka kuća u Negoslavcima imala svoj privatni logor iz kojih su prebacivani u druge logore u Srbiji, no isto tako mnogi su nestali upravo iz tih negoslavačkih kućnih logora.
Treba svakako napomenuti da od Domovinskog rata u zgradi Općine u čijem su se podrumu događala premlaćivanja i mučenja Hrvata, u načelničkoj fotelji sjedi Dušan Jeckov, suprug Dragane Jeckov, koja sjedi u fotelji Hrvatskog sabora. Zasigurno možemo reći da je ovo jedinstven slučaj u svijetu, posebno zato jer Dragana i Dušan Jeckov, kao i svi ostali stanovnici Negoslavaca, dobro znaju tko je u vrijeme Domovinskog rata nosio kokardu i radio zločine, ali i tko se sve od zarobljenih Hrvata vodi kao nestali upravo iz negoslavačkih podruma, ali neće reći. Dragana Jeckov ne odgovara na telefonske pozive koje smo joj uputili, a Dušan Jeckov mi je osobno opsovao hrvatsku majku i rekao kako su Negoslavci od 7 stoljeća srpska zemlja te spustio slušalicu na pitanje hoće li se doći ispričati Vukovarcima u ime Negoslavčana na obljetnicu pada Vukovara.
Ono što je još veći apsurd, u Negoslavcima su godinama mirno živjeli bivše četnički vođe, kao i ostali četnici koji su radili stravične zločine u vrijeme Domovinskog rata. A, kada su konačno započela uhićenja pojedinaca, strogo se vodilo o njihovim pravima o privatnosti te su im prilikom objave u medijima bili poznati samo inicijali.
Što se točno događalo u Negoslavcima tijekom Domovinskog rata?
Mladen Pavković je to opisao u svom članku 2020. godine kada je u Negoslavcima privedeno 9 osoba, a koji je objavio Braniteljski portal.
“A što se to događalo u Negoslavcima u vrijeme okupacije Grada Vukovara? Među ostalim, postoji i svjedočenje nekoliko osoba, a opisana su u optužnici (na 57 stranica!) Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, od 24.12.2002. po kojoj se dosad gotovo ništa nije poduzelo.
Dakle, svjedok Josip Bezjak u svome iskazu tijekom istrage naveo je kako je 15. 12. 1990. dobio poziv od tzv. JNA za odsluženje vojnog roka i to u Beogradu, u vojarni zv. „Rakovica“, koja je bila u šumi nedaleko Beograda. Početkom listopada 1991. dobili su zapovijed za vojnu vježbu, (sic!), pa su krenuli iz te vojarne kao i mnogi drugi vojnici iz drugih vojarni iz Beograda u kolonama prema Republici Hrvatskoj, u kojoj koloni je bilo negdje oko 2000 vojnika. Osim tih redovnih vojnika bilo je i tzv. rezervista. Tako su u koloni došli do sela Negoslavci gdje su se jedinice i rasporedile. Tu je, kaže, ostao sve do pada Vukovara (inače Vukovar je branilo svega nešto više od 1500 branitelja, op.a.). Svjedok dalje ističe da su imali razno naoružanje i oruđe, pa su tako imali raketne sustave „Strela 1“ i „Strela 2“, borbena oklopna vozila, tenkove, samohotke, razne vrste topova, a bilo je tu i raznog naoružanja i sve je to oružje i oruđe korišteno od početka listopada 1991. pa sve do pada Vukovara. Te jedinice su se rasporedile oko sela i izvan sela te su stalno granatirali iz tih haubica, tenkova, topova, minobacača, grad Vukovar i to svakodnevno.
Zatim nastavlja da su kroz Negoslavce prošle i Šešeljeve paravojne formacije te Ražnjatovićeve formacije, ali da su oni otišli dublje prema Vukovaru i da su oni bili pješadija. Te dvije kolone „Šešeljevaca“ i „Arkanovaca“ osobno je vidio kako su prošle kroz selo i da su oni bili na tim linijama sve do pada Vukovara. Posebno je naglasio činjenicu da je negdje krajem listopada 1991. u Negoslavcima vidio osobno i generala Veljka Kadijevića. Nakon pada Vukovara ostali su u Negoslavcima negdje oko sedam dana, a potom su se vratili u vojarnu u Beograd. Nakon dva dana uspio je pobjeći iz tzv,.JNA.
Drugi svjedok, Željko Frantal, u svom je iskazu naveo da je također bio na odsluženju vojnog roka i to u Nišu. 19.9.1991.došla im je zapovijed da se krene prema Vukovaru i toga dana su se iskrcali kod Bogojevskog mosta. Kad su ušli u Hrvatsku stacionirali su se u Aljmašu, gdje su jedno vrijeme bili na posebnoj obuci. Odatle su nakon toga krenuli prema Vukovaru. Tom prigodom prolazili su kroz Bobotu, Mirkovce, Pačetin, Negoslavce, Bogdanovce, Petrovce i ostala mjesta, i nakon toga su došli u Vukovar. Bio je u oklopno-mehaniziranoj jedinici kao pješadinac. Zapovjednik mu je bio Martin Hernaus, kapetan, a njemu nadređen je bio major Rodoljub Djorđević. Njegova jedinica vojno je djelovala prema gradu Vukovaru, a zapovijed je izdavao Hernaus. Kaže da se osim iz pješadijskog naoružanja po gradu pucalo i iz artiljerije…
