Ako smo se borili i ginuli u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, protiv Srba, Crnogoraca, domaćih izdajica, a napose protiv Jugoslavije i Jugoslavena, onda smo se borili i protiv Titovih i inih zastava, četničkih znakovlja i svega ostalog što je krasilo bivšu, propalu državu
Jugoslavenske zastave s crvenom zvijezdom petokrakom sve se češće pojavljuju na raznim skupovima ekstremnih ljevičara, pa čak su ih ovih dana nosili i sudionici na Paradi ponosa u Zagrebu, što nije smetalo ni predstavnicima pojedinim političkim strankama
Dakle, ako smo se borili i ginuli u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, protiv Srba, Crnogoraca, domaćih izdajica, a napose protiv Jugoslavije i Jugoslavena, onda smo se borili i protiv Titovih i inih zastava, četničkih znakovlja i svega ostalog što je krasilo bivšu, propalu državu.
Neki sada pitaju: je li jugoslavenska zastava zabranjena u Hrvatskoj?
Nije, ali je zabranjen koncert Marka Perkovića Thompsona u pulskoj Areni! Zabranjeno je na javnim mjestima isticati pozdrav HOS-ovaca iz Domovinskog rata, a poglavito je ne tako davno i te kako bilo kažnjivo ako je netko isticao postere i parole ili nosio majice s likovima Gotovine i Markača!
Kako su Gotovina i Markač bili zabranjeni
Kad su Gotovina i Markač ležali nevini u Haagu, organizirali smo tradicionalnu braniteljsku karavanu, pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja, na čijem je čelu bila Jadranka Kosor. Na osobne automobile tada smo i zalijepili fotografije ovih hrvatskih junaka. Iz Zagreba nismo stigli ni do Karlovca, kad se u vijestima na radiju i televiziji čuo glas ministrice, koja je izjavila da se odriče karavane, (sic!), zbog slika koje nije vidjela kad nas je oduševljeno ispraćala. U to vrijeme organizirali smo i premijeru dokumentarnog filma Jakova Sedlara na Kninskoj tvrđavi o Gotovini i Markaču, ali su ga doslovce preko noći skinuli s „repertoara“, jer „omalovažava moralne osjećaje građana“! I tako dalje i tako redom.
Zašto nitko ne smije maknuti spomenik Šoškočaninu?
U Borovu selu još ponosno stoji „spomenik“ ratnom zločincu Vukašinu Šoškočaninu , i nitko ga ne smije „pipnuti“, a kamoli ukloniti, jer bi time, da ti pamet stane, odmah bili povrijeđeni osjećaji raznih pupovca, pusića, goldsteina i stanimirovića!
A na ovom sramnom spomeniku uz ostalo ćiriličnim slovima piše: „I sad gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponovno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje“.
Odvjetnik Čedo Prodanović jednom je izjavio:
“Isticanje jugoslavenske zastave ne znači zagovaranje obnove te države ili jugoslavenskog unitarizma ili veličanje srpstva! To je naprosto zastava države koja je nekad postojala. Nemam točan odgovor, ali ne znam za neki propis koji bi zabranjivao njeno isticanje. Čak ako bi uzeli u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta o zabrani isticanje simbola totalitarnih sustava, treba reći da jugoslavenska zastava nije simbol komunizma,” istaknuo je Prodanović.
A kad primjerice HOS-ovci javno pozdravljaju ZDS, s pozdravom iz Domovinskog rata, e to je već onda simbol fašizma!?
Ili, možete li zamisliti da bi netko u Njemačkoj mahao s Hitlerovim zastavama ili pak da netko u Srbiji ili Republici Srpskoj nosi hrvatske zastave, ili da mu dopuste izgradnju spomenika kao Šoškočaninu?
Pod hrvatskom zastavom se ginulo za slobodu, a pod jugoslavenskom se ubijalo, klalo i slalo nevine Hrvate na teške robije!
Uz to, ni jedna hrvatska ratna postrojba nije se borila s crvenom zvijezdom, a još manje s jugoslavenskom zastavom, već je od Vukovara, Škabrnje do Dubrovnika bilo obrnuto – mi smo se borili, stradali i ginuli protiv Jugoslavije i Jugoslavena, koji se nažalost još ni danas ne žele odreći krvavih balova vampira, zvijezde petokrake i pjesama poput „Slobo, donesi salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate“!
