Odlučila sam snagu koja je u meni ispravno koristiti.
Nakon 11 godina braka shvatila sam da se sve ruši. Bilo je uspona i padova, financijske krize i dugova i na kraju je moj suprug završio u zatvoru. Bila sam u dugovima, s djevojčicom od 4 godine i trudna s drugim djetetom. Unatoč svemu, svojoj sam kćerkici željela ostaviti oca u lijepom sjećanju. Govorila sam joj da je njezin tata otišao raditi daleko i da će se vratiti. Teška uloga majke, a sve sa smiješkom, kako nitko ne bi znao za moje pravo stanje. Nekako sam si objašnjavala da je to za nas, da je tako moralo biti da nastavimo dalje. I prošle su te dvije teške godine preživljavanja.
Novi početak, krenulo je onako kako treba biti. Kad odjednom – krah svega, saznajem i za preljube. Osjećala sam se kao da ne postojim, hodam prazna, pokušavam sastaviti sebe i u jednom trenutku odustajem od svega. Na kratkoj niti, drži me još činjenica da me djeca trebaju.
U toj nekoj svojoj tuzi i očaju pokušavam nadići samu sebe, pogaziti sve svoje stavove i životna uvjerenja, ali ne ide. Mrzim ga sve više. Ne mogu naći razlog da ostanem u tom braku. Ne mogu naći razlog da oprostim jer se ponavljaju pitanja: „Čime je zaslužio moj oprost? Čime zaslužuje mene?!“
Tada dobivam savjet da popričam s nekim i da se pokušam osloboditi mržnje pomoću hagioterapije.
Nakon prvog telefonskog razgovora (s obzirom na COVID-19 i lockdown), slijedim hagioterapijske postupke, primam hagioterapijske lijekove i primjenjujem ih. I dalje nemam odgovore na svoja pitanja, ali odlučujem da ću se nadati. Pokušavam crne i negativne misli zamijeniti dobrim mislima i razmišljati o lijepim uspomenama.
Drugi telefonski, treći, četvrti… Stvari se počinju mijenjati, odluka da odem sve je manje u igri. Suprug mi postaje bliži, bolji je prema djeci, prema životu, braku…
Odlučila sam snagu koja je u meni ispravno koristiti.
Odlučila sam oprostiti, ali to ne znači da sam prihvatila njegovo nemoralno ponašanje, već njega kao osobu u kojoj je dobro.
Hagioterapija mi je dala objašnjenje da suprug želi biti dobar, ali ne može, i da budem strpljiva, jer kad sam strpljiva, dolazi pomoć od Stvoritelja.
Odlučila sam ljubiti ga i prepoznala sam da je bio povučen u užitke. U mene je ulazilo duhovno zdravlje i supruga više nisam gledala očima mržnje i odbojnosti već očima čovječnosti.
Stvari su sada bolje. Svaki dan bolje je nego jučer. Mogu se sabrati i naći mir. Pokušavam provoditi hagioterapiju jer je dan onda podnošljiv. Sve je više novih, lijepih trenutaka. Bilo mi je potrebno puno prešućenih riječi, ljubavi i praštanja.
Ne odustajem! Vjerujem da možemo! Znam da nisam sama i da smo mi kao obitelj dio Stvoriteljevog plana.
Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Eksluzivno samo za Cronika.hr – Izvor: Hagio.hr
