Mještani Crnih Lokava, Dobrkovića, Grada, Knešpolja, Mokrog, Turčinovića i Uzarića uobičajeno su pješačili od spomenika svojim pobijenima do ratnog skloništa na Širokom Brijegu gdje je ubijeno i zapaljeno 12 hercegovačkih franjevaca, a jedna skupina njih trčala je iz Crnih Lokava. Nikada od strane pravosuđa nisu podignute istrage ili sudski postupci protiv počinitelja ovog zločina
Obilježavanje “Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca” ili 79. obljetnice njihova ubojstva započelo je u petak, 2. veljače, na Trgu širokobrijeških žrtava u Širokom Brijegu. Nastavilo se sinoć, 4. veljače, Hodnjom sjećanja. Kako piše pobijeni.info, mještani Crnih Lokava, Dobrkovića, Grada, Knešpolja, Mokrog, Turčinovića i Uzarića uobičajeno su pješačili od spomenika svojim pobijenima do ratnog skloništa na Širokom Brijegu gdje je ubijeno i zapaljeno 12 hercegovačkih franjevaca.
Jedna skupina njih trčala je iz Crnih Lokava.
Kod ratnog skloništa u 17.00 dočekao ih je vicepostulator fra Miljenko Stojić i skupina franjevaca, te su ih pozdravili, nakon toga predstavnici skupina zapalili su svijeće, a fra Ivan Crnogorac predvodio je prigodnu molitvu. A u subotu, 3. veljače, skupina framaša iz Mostara, gdje je ubijeno 7 franjevaca, na čelu s fra Tomislavom Crnogorcem također je pješačila na Široki Brijeg.
Nakon Hodnje sjećanja bila je krunica u 17.30, a zatim sv. misa u 18.00 koju je predvodio fra Marin Karačić, župnik u Gorici-Sovićima odakle su dvojica ubijenih hercegovačkih franjevaca: fra Križan Galić i fra Melhior Prlić.
Inače u Drugom svjetskom ratu i poraću iz te župe su ubijene 233 osobe.
Fra Marin je u propovijedi govorio kako ne možemo služiti dvojici gospodara, htjeli ili ne morat ćemo odabrati.
“Kada se sjetimo Isusova života, vidimo da ni njega nisu svi niti voljeli ni prihvaćali; štoviše i ubili su ga. Isus je bio provokacija, bio je čvrsti znak Onoga kome je pripadao. Bio je nepokolebljiv, postojan, bio je toranj kojeg se nije moglo skriti ni zataškati, nego jedino srušiti. Od dana kad je Isus hodao zemljom pa do danas imamo toliko primjera tih tornjeva i kula koje se nisu dale zataškati, koje se nisu dale ni kupiti, niti potplatiti, pa su ih nemilosrdno rušili, jer to je bilo jedino rješenje. Ti tornjevi su i naši pobijeni fratri i naš vjerni narod. Ali kaplje njihove krvi, kao cigle gradile su nove i još veće i tornjeve, i kule, i građevine, i još uvijek ih grade. Drukčije je sada, u ovom vremenu, govoriti o postojanosti, o progonima jer nemamo ih u tolikom razmjeru kao prije, ne na isti način. Danas je sve drukčije; i progoni, i kušnje; danas na manja vrata ulaze, ali nam zato kasnije otimaju i razaraju i tijelo, i dušu. Zato je bitno bdjeti nad svojim životom, njegovati ga i suobličavati ga životu Onoga koji nam ga je i podario.”
Pjevanjem i čitanjem sv. misno slavlje uveličali su framaši pod vodstvom fra Ivana Crnogorca.
I ove godine Vicepostulatura je raspisala natječaj na temu pobijeni hercegovački franjevci te su na kraju sv. mise podijeljene nagrade za uzrast mladež. Prvu nagradu dobio je Jakov Kraljević za pjesmu pod naslovom “Za one kojih nema”. Mia Musa dobila je drugu nagradu za rad “Tišina vjerom protkana”. Pjesmu “Svjedoci” napisao je, skladao za nju glazbu, otpjevao ju Mladen Mandžo koji je dobio treću nagradu.
HR Široki Brijeg prenosila je sve uživo putem zemaljskih valova i preko interneta. Činit će to i sljedećih dana.
