Dan kada je pod dramatičnim okolnostima Danijel Borović avionom lovcem tipa MIG 21 doletio iz Bihaća u pulsku zrakoplovnu luku, bio je trenutak koji je trajno obilježio hrvatsku ratnu povijest. Od tada, a to je bilo 4. veljače 1992., u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu više ništa nije bilo isto.
Svojim je podvigom Danijel Borović postao primjer domoljublja, hrabrosti i požrtvovnosti.
Svi koji ga poznaju znaju da je cijelim svojim bićem pripadao Hrvatskoj vojsci i da nije samo heroj Domovinskog rata – on je više od toga – simbol i inspiracija, primjer koji potiče i bodri.
Prije njega, 25. listopada 1991., iz zločinačke JNA, s borbenim zrakoplovom, u Austriju je sletio, također, Junak Domovinskog rata Rudolf Perešin (25.3.1958.-2.5.1995.), jer nije, kako je rekao, mogao pucati po Hrvatima. Ni to se ne smije zaboraviti, kao ni prelete iz zločinačke JNA nekih drugih hrvatskih ratnih pilota.
No, svojim činom, kakav se rijetko događa, Borović je ohrabrio sve branitelje i domoljube da ustraju u pravednoj borbi za slobodu i nezavisnost.
Svi koji misle i vjeruju da je u vrijeme rata bilo lako s borbenim avionom preletjeti u Hrvatsku – grdno se varaju. To je bio čin iznimnog junaštva i pilotske sposobnosti.
Borović se prije svog herojskog leta morao i trebao pobrinuti i za obitelj, suprugu Snježanu i sina Vanju, koji su također na određeni način dali izniman obol u ovoj nesvakidašnjoj vojnoj operaciji.
Inače, ratni zrakoplov koji nam je početkom veljače 1992. darovao ovaj izniman čovjek i pilot danas je hrvatska povijest i simbol početka stvaranja hrvatskog ratnog zrakoplovstva, ali i simbol pobjednika i otpora prema velikosrpskoj agresiji.
Uz to, velika je nepravda što primjera radi ratni piloti poput Borovića ili Perešina još do danas nemaju ni čin generala hrvatske vojske, dok s druge pak strane u tzv. Hrvatskom generalskom zboru, koji je nažalost sve brojnijim aferama srozao ugled hrvatskih branitelja, nisu ni pomišljali da im možebitno „nedostaju“ ratni junaci poput ovih ratnih pilota, jer je većina od njih dovoljna sama sebi!
Udruge proizašle iz Domovinskog rata, na čelu s Udrugom hrvatskih branitelja Domovinskog rata91., proglasile su Borovića – ratnim junakom, što jer naišlo na izniman pozitivni odjek.
Kada smo pitali Borovića kako se osjeća danas, nakon toliko godina od velikog pothvata, uz ostalo nam je rekao:
“Osjećam se dobro, kao i ranijih godina, jer znam i duboko sam svjestan da sam 4. veljače 1992. učinio dobru stvar. Ovaj dan je za mene, suprugu Snježanu i sina Vanju kao drugi rođendan!”
Sigurno je bilo teško donijeti odluku da iz zločinačke JNA pobjegnete u Hrvatsku i još k tome s borbenim zrakoplovom?
“Odluka nije bila toliko teška, koliko je bilo teško nešto ovakvo provesti u djelo. Ali, unatoč velikoj opasnosti po mene i moju obitelj, riješio sam ići do maksimuma i uraditi najviše što se može u pomoći u obrani Republike Hrvatske. Da su toga dana uhitili moju obitelj, što nije bilo nemoguće, ne znam bi li ih ostavili žive.”
Prije Vašeg legendarnog preleta Hrvatsko ratno zrakoplovstvo raspolagalo je tek s nekoliko sportskih i poljoprivrednih zrakoplova.
“U pravu ste. Tek s dolaskom prvog borbenog aviona MIG-21 postalo je i „ratno“. No, obilježavanje datuma dolaska prvog borbenog zrakoplova u RH je posebna priča.”
Kako to mislite?
“Prvih pet i deset godina obilježavanje je bilo interno i skromno i to unutar Zapovjedništva HRZ-a. Sljedećih 15 godina taj povijesni događaj nije zanimao nikoga, čak ni Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ni Ministarstvo obrane RH, a spominjao se jedino u TV kalendaru HRT-a i ponekom članku na nekom internetskom portalu ili u novinama. Tek 2017, u povodu jubilarne obljetnice preleta, događaj se aktualizirao, ali na poticaj Ivice Jandrića, predsjednika Udruge branitelja Domovinskog rata Općine Plitvička Jezera, koji me je nazvao i pitao pristajem li da oni organiziraju obilježavanje obljetnice. To je tada saznao i tadašnji ministar obrane Damir Krstičević, koji mi se dugo ispričavao te istaknuo da ovakav događaj ne smije biti zaboravljen, a to je tada rekao i ministar branitelja general Tomo Medved.”
Dakle, ako smo dobro razumjeli, od tada se svake godine održava svečanost i sjećanje na Vaš prelet s ratnim zrakoplovom, ali ne u Zagrebu ili Varaždinu već na Plitvičkim jezerima…
“Upravo tako. Okupljamo se 4. veljače na aerodromu Željava , gdje je sve i počelo, uz obilazak podzemnog objekta Klek. Zatim se svečanost nastavlja Svetom misom u Korenici, zatim polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za sve poginule i nestale hrvatske branitelje, dok je na kraju i Svečana akademija u dvorani Kulturno-informativnog centra u Korenici. Na taj događaj svi su pozvani.”
Odazivaju li se političari i drugi?
“Rijetko. Tu i tamo netko iz nekog ministarstva pošalje svoga izaslanika.”
A, što je s Vašim suđenjem u Beogradu?
“Ništa. Nemam pojima. Izgleda da je sve na čekanju do njima sljedeće zgodne prigode ,” rekao je Danijel Borović, koji je o svom pothvatu, zajedno sa svojom suprugom, objavio i knjigu, po kojoj bi se trebao i morao snimiti i igrani film, ali zasad nema ništa od toga…
