Ankete pokazuju da Hrvati i dalje žele Andreja Plenkovića, a odmah poslije njega Ivana Penavu. Pitanje je može li se vjerovati anketama.
Izbori se moraju održati najkasnije do 15. rujna, tako je danas rekao predsjednik Sabora, Gordan Jandroković, naglasivši pritom da će se zakonski rokovi poštivati. Sudeći prema njegovim riječima, HDZ će iskoristiti mandat do zadnje minute, što i nije čudno jer, iako im ankete daju još uvijek najveću popularnost među narodom, veliko je pitanje što je zapravo istina.
Najveći krimen HDZ-a je korupcija, a najveće breme predstavlja im premijer Andrej Plenković. Ipak, ankete kažu kako je upravo on prvi izbor ispitanika za premijera, dok mu za vratom puše Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta. Rezultati anketa su uvijek upitni, pa tako ne bi bilo ni malo čudno, kada bi se direktnim glasovanjem birao premijer, da bi većinu dobio upravo Ivan Penava.
Bahatost se ne isplati
Ako uključimo vremeplov i vratimo se unatrag možemo slobodno reći da zgodni, pametni i obrazovani muškarci osvajaju srca Hrvata kada je u pitanju mjesto predsjednika Vlade. Upravo tako su mediji pratili Ivu Sanadera za kojega nitko sporio nije kako se radi o izuzetno zgodnom, šarmantnom, karizmatičnom i obrazovanom muškarcu. Sanader i jeste bio jako pristupačan, simpatičan i šarmantan dok nije zauzeo premijersku fotelju. Njegov PR savjetnik Irac PJ Mara procijenio je kako narodu koji je izašao iz komunizma treba čvrsta ruka i cijela predizborna kampanja Ive Sanadera temeljila se upravo na tome. No, Sanader je nastavio čvrstom rukom voditi državu, a šarm i simpatičnost ishlapila je poput vode na suncu. Sanadera posebno novinari pamte kao bahatog premijera kojega je ista ta bahatost koštala.
Njegovim stopama krenuo je još jedan Dalmatinac, Andrej Plenković. Iako se za njega nikada nije moglo reći da je karizmatičan, šarma mu nije nedostajalo. Zgodan, visok, vitak, šarmantnog osmjeha, pametan, obrazovan, elokventan – sve su to aduti s kojima je raspolagao kada je imao hrabrosti reći Karamarku kako stranka ne može biti talac političke sudbine niti jednog člana. Tko je stajao iza njega u tom trenutku i poslije kada je krenuo u utrku za premijera ostalo je tajna, iako se nagađa da se radi o sivoj eminenciji HDZ-a Vladimiru Šeksu.
Činjenica je kako je narod očekivao premijera koji je pristupačan i simpatičan i kako se opet prevario. Andrej Plenković danas je zasigurno jedan od najomraženijih ljudi kod Hrvata, iako ankete pokazaju da ga i dalje najviše žele za premijera. Naime, s Plenkovićem je Hrvatska dobila još jednog bahatog premijera koji je narodu donio puno problema. Hrvatska se u njegova dva mandata jako promijenila, što i on sam naglašava koristeći svaku prigodu da nabroji sve što je njegova Vlada učinila u dosadašnjih sedam godina.
Nažalost, ili ne vidi ili ne želi vidjeti kako je iselio jedan cijeli grad, da u slavonskim selima majke sjede na klupčicama čekajući poziv sinova i kćeri iz zemalja u koje su odselili i svili svoje gnijezdo. Plenković je uveo euro ne pitajući narod želi li to, a što je još gore uvođenjem eura osiromašio narod koji mu to zamjera. Povlačenjem novca iz EU fondova Hrvatska je napravila ceste i mostove, no njima prolazi sve više i više stranih radnika i migranata potpuno drugačije kulture, mentaliteta, pa i vjere.
U ljude se sve više uvlači strah dok na ulicama susreću Nepalce, Afganistance, Sirijce … u grupama. Hrvati nikada nisu bili negostoljubivi, no htjeli mi to ili ne, moramo priznati da je Plenković izvršio Briselov plan uvođenja strane radne snage kakva u našoj maloj državi nije prihvatljiva. Iako Plenković to očito ne shvaća, narod mu jako zamjera koncept zamjene stanovništva.
Sadašnjem premijeru ne ide u prilog ni uništavanje svinjogojstva u Slavoniji, što se jasno vidjelo na prosvjedima. HDZ polako gubi svoju utvrdu – Slavoniju. Slavonci su konačno otvorili oči i vidjeli dalje od HDZ-ovih iskaznica koje su bacali u vatru i palili. Vidjeli su korupciju i uništavanje nekadašnje hrvatske žitnice.
Plenković je napravio i ono što je bilo nemoguće zamisliti – okrenuo većinu branitelja protiv sebe. Hrvatska je s Plenkovićevom Vladom i koalicijskim partnerima SDSS-om učinila veliki korak unazad i postala tek jedna država takozvane regije. Drugim riječima u Hrvatkoj je zavladao jugoslavenski mentalitet, a pod briselskom palicom pogubile su se vrijednosti za koje je živio hrvatski čovjek. Ono što nije bilo normalno, postalo je.
Sve to razlog je što Plenković nema puno simpatija u hrvatskom narodu, a Hrvati više nisu opušteni i nasmijani već puni ogorčenja i straha od budućnosti.
Penavina jednostavnost potpuna je suprotnost Plenkovićevoj bahatosti
Na drugoj strani Andreja Plenkovića je Ivan Penava, čovjek koji je strpljiv, pristupačan, skroman i pošten. Iako je već dugo gradonačelnik Vukovara i političar, Penava se nije okaljao u žabokrečini politike, ostao je čovjek potekao iz naroda i napaćenog grada. Njegov život je potpuno drugačiji od većine hrvatskih političara, a odnos s ljudima bez bahatosti i potrebe da se pokaže većim od njih. Svi oni koji ga poznaju znaju da će Penava pružiti ruku i strpljivo saslušati bilo kojeg čovjeka. Odlika je to velikih ljudi koji unatoč položaju ostaju normalni i “obični” čuvajući vrijednosti uz koje su odrastali – domovinu, obitelj i vjeru.
Penava nije muškarac koji dominira vanjskom, već unutarnjom ljepotom. Upravo stoga, vukovarskog gradonačelnika narod voli i vjeruje mu. A, vjeru im je Penava učvrstio i tijekom nedavnog Dana sjećanja u Vukovaru kada je ostao čvrst u obrani HOS-a, branitelja i svog grada. Svog naroda. Pokazao je ono što je najvažnije kod čovjeka – da mu se može vjerovati, da se na njega može osloniti. Upravo takvim ga doživaljavaju svi oni koji ga poznaju i koji su ga imali priliku upoznati.
Zar je onda teško shvatiti da bi narod od svih hrvatskih političara na mjestu premijera volio vidjeti Ivana Penavu. Hrvatska više nije zemlja koja je tek izašla iz komunizma i ne treba joj diktator ili bahati autokrat, već čovjek kojem su dali da im služi kao premijer.
