Već 20 i više godina traži se da države bivše Jugoslavije što prije otvore dosjee jugoslavenskih tajnih službi, kako bi se iskorijenile političke i administrativne veze bivšeg totalitarnog sustava s organiziranim kriminalitetom, koji je ‘države Balkana’ strahovito premrežio i uništava ih gotovo od osamostaljenja. Hoće li konačno Hrvatska morati ispuniti traženja EU, otvoriti dosjee i napraviti lustraciju!?
Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta usvojio je ”Izvještaj o borbi protiv organiziranog kriminala na Zapadnom Balkanu”, koji jasno kaže ono što se već 20 godina zagovara, da ”države regije” što prije otvore dosjee jugoslavenskih tajnih službi, kako bi se iskorijenile političke i administrativne veze bivšeg totalitarnog sustava s organiziranim kriminalitetom, koji je ‘države Balkana’ strahovito premrežio i uništava ih gotovo od osamostaljenja.
Kako u izvještaju stoji, Odbor navodi, da su veze između organiziranog kriminala, politike i biznisa postojale prije raspada Jugoslavije i da su se nastavile nakon 1990-ih”. Odbor, također, apostrofira upravo UDBA-u i KOS, podvlačeći kako moraju biti otvoreni arhivi tih zloglasnih komunističkih službi naglašavajući kako bi bilo dobro da Vlade država nastave istraživati evidentan kriminal generiran iz mračnih laboratorija tih službi, piše Crodex.
Zanimljivo je da vijest nije prvi donio niti jedan medij s prostora bivše Jugoslavije, već ‘Voice of America’.
“Autori Izvještaja su bez sumnje svjesni činjenice kako hrvatskim, ali i ne samo hrvatskim, navodno je u Sloveniji još i gore – i političkim i medijskim, kulturnim, ekonomskim i financijskim… potencijalima gospodare ‘djeca komunizma’, rekao je politički analitičar Ivica Granić za portal Direktno.
“Stoga se posebno apostrofira potrebu suradnje ‘država Balkana’ sa SAD-om, UK i drugim međunarodnim organizacijama, kao što su ‘Organizacija za europsku sigurnost i suradnju’, zatim i UNODC, kaže Granić i pojašnjava:
“Na više stranica je navedeno podosta podataka, zatim preporuka, traženja i slično, poput ‘ciljanja na kriminalne organizacije, a ne pojedince’, zatim da se ‘pojača zaštita doušnika i zviždača kako bi povećali kapacitet za razbijanje organiziranih kriminalnih grupa’, naglašava se također kako je ‘zapadni Balkan važna tranzitna regija za šverc droge’, traži se da se ‘riješi pitanje pranja novca, uključujući i usvajanje revidiranog zakonodavstva’ i tako dalje, no svi mi, koji živimo na ‘ovim prostorima’, strahovito precizno znamo detektirati ‘iz kojeg smjera puše vjetar’”, pojasnio je.
Dvije katastrofalne pogreške
Granić se osvrnuo i na sami početak cijele priče još ranih devedesetih, dvjema katastrofalnim pogreškama prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
“Prva, neprovođenje lustracije i druga, na krajnje mutan i netransparentan način započet (i dovršen) proces pretvorbe i privatizacije, i to u vrijeme najžešćeg rata.
Jedino pitanje ostaje jesu li, dakle, te pogreške bile unaprijed planirane, znači namjerne, ili su bile počinjene nenamjerno, nesnalaženjem i sličnim. Gledajući s naše aktualne pozicije rezultat je zapravo isti, no za povijesnu valorizaciju prvog hrvatskog predsjednika ta dvojba mogla bi biti od presudnog značaja,” kaže Granić i pojašnjava
“‘Proces’ se, nastavlja, javno počinje kristalizirati već u travnju 1990-te, kada komunistički Sabor SRH donosi, obratite pažnju, donosi ‘Zakon o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine. Ivi Latinu, Ivici Račanu i kompaniji se jako žurilo jer je bilo jasno kako gube tlo pod nogama, od svih mogućih poteza koje su još uvijek imali na raspolaganju, oni se, neposredno prije gubitka vlasti, odlučuju donijeti spomenuti ‘Zakon’, čime počinje simultani proces pljačke, to jest stvaranja budućih hrvatskih tajkuna. Radi se o razno raznim skupinama bivše jugoslavenske boljševičke buržoazije, njima samima ili o njihovoj djeci, nasljednicima, prijateljima, partijskim drugovima, čime dolazi do stvaranja novog, svojevrsnog ‘nasljednog komunističko feudalnog sustava’, nezabilježenog igdje u modernom svijetu. Danas, s odmakom od tridesetak godina, kada znamo da su najbogatiji hrvatski tajkuni, osim posrnulog sina bivšeg člana CK SKH Hrvatske Ante Todorića, Ivica, zatim Vanja Špiljak, Emil Tedeschi, Branko Roglić, Milan Artuković, Dubravko Grgić, Ante Vlahović – stvar je potpuno jasna,” kaže Granić.
Tajna prvog milijuna
“Srećom, te dinosaure i metuzaleme po prihodima gaze mlade hrvatske snage, pretežito iz IT i energetskog sektora, no pravo je pitanje zbog čega se konačno ne krene u reviziju ”transferiranja” bivšeg društvenog vlasništva u privatne džepove, dakle zbog čega im se ne postavi ono magično pitanje: Od kuda vam prvi milijun?“, postavlja pitanje Granić koje se postavilo mali miliijun puta, a odgovor nikada nije dobilo.
“Odbor EU, koji je i donio Izvještaj, kristalno jasno zna kako je ogromna pljačka nekadašnje društvene imovine započela prije demokratskih promjena, te da bi otvaranje UDBA-ine pismohrane dalo odgovor na mnoga pitanja. Svatko tko prati i tko zna na koji način funkcioniraju EU institucije zna kako Izvješća, prije nego ugledaju svjetlo dana, prođu rigoroznu proceduru, da bi, kada jednom budu objavljena, znači kako je oko istih postignut opći politički konsenzus, te kako ‘procese’ nikako nije moguće zaustaviti,” smatra Granić.
“Ukratko, ‘djeca komunizma’ svoje su džepove napunili dovoljno i za nekoliko slijedećih naraštaja, dok je narod, u domoljubnom transu, glasujući za vladajuće devedesetih ostao praktički bez svega: mediji su završili u stranom vlasništvu, praktički kompletan bankarski sustav završio je u stranom vlasništvu, proizvodnja i prerada hrane odavno su u stranom vlasništvu, voda je znatnim dijelom u stranom vlasništvu, naftni biznis kompletan je u stranom vlasništvu, hoteli i hotelske kuće su praktički u stopostotnom stranom vlasništvu, svi značajniji trgovački lanci su u stranom vlasništvu, telekomunikacije su u sto postotnom stranom vlasništvu, proizvodnja lijekova je u stranom vlasništvu, proizvodnja i distribucija hrane je znatnim dijelom u stranom vlasništvu ili se uvozi, zakone nam piše uglavnom EU, vlast nam je praktički posve kontrolirana iz Bruxellesa,” zaključuje Granić stvarnost Hrvatske i hrvatskog naroda koji je u krvi stvorio svoju samostalnu državu.
