Svjedoci smo da razne udruge relativno često pišu apele. Ali, moramo se sjetiti da je apele iz vukovarske bolnice, nekoliko mjeseci prije nego je grad pao u četničke ruke, gotovo svakodnevno iz razrušene vukovarske ratne bolnice diljem svijeta pisala dr. Vesna Bosanac (1949.-2022.), tim više što je u to vrijeme ova zdravstvena ustanova bila i utočište civilima, a ne samo ranjenim ljudima.
Evo, obilježavamo još jednu obljetnicu ponosa i tuge na okupaciju Grada Vukovara.
Svjedoci smo da razne udruge relativno često pišu apele. Ali, moramo se sjetiti da je apele iz vukovarske bolnice, nekoliko mjeseci prije nego je grad pao u četničke ruke, gotovo svakodnevno iz razrušene vukovarske ratne bolnice diljem svijeta pisala dr. Vesna Bosanac (1949.-2022.), tim više što je u to vrijeme ova zdravstvena ustanova bila i utočište civilima, a ne samo ranjenim ljudima.
Posljednji poziv u pomoć doktorica Bosanac poslala je 18.11. 1991. u 16 sati i 55 minuta!
Apeli su sačuvani u kopiji i moja malenkost, u suradnji s legendarnom liječnicom, objavila ih je u knjizi „Apeli dr. Vesne Bosanac“ (Alineja, Koprivnica-Vukovar, 2002.). Originale, kao i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju iz bolnice oduzela je zločinačka JNA prigodom nasilnog preuzimanja bolnice 20. studenoga 1991. (Nikada nisu vraćeni!)
Tog dana počinjen je najveći ratni zločin nad ranjenicima i civilima koji su iz bolnice odvezeni u pravcu Ovčare gdje su i pogubljeni.
Apeli pokazuju stanje vukovarske bolnice tijekom najtežih dana granatiranja grada. Pisani su na engleski i hrvatski.
Odgovori na apele nikada nisu došli
Međutim, važno je napomenuti da odgovor ni na jedan apel nije došao do današnjih dana!
A u ratnoj bolnici u Vukovaru, u to vrijeme, bilo je liječeno oko 2.250 ranjenika pod neprekidnom paljbom artiljerije i avionskim napadima. Na samu bolnicu padalo je dnevno 900 granata i avionskih bombi, iako je bila primjereno obilježena znakovima Crvenog križa. Devedeset posto ranjenih i liječenih bili su civili. Kako se obruč sve više stezao, ostajali su bez dotoka lijekova i hrane, pa je dr. Bosanac svakodnevno počela pisati apele za pomoć Ministarstvu zdravstva, ali i međunarodnim humanitarnim organizacijama. Također je apele upućivala preko institucija europske promatračke misije svim odgovornim političarima, da se prestane ubijanje jednog cijelog grada.
Stoga, ove apele ne smijemo zaboraviti, kao ni muk i šutnju, jer prikazuju stanje u vukovarskoj bolnici tijekom najtežih dana.
