U vrijeme UNPROFOR-ova otkrića Peruču su, prema podjeli okupiranih područja Hrvatske na ružičaste zone, trebale kontrolirati snage Ujedinjenih naroda. No bez obzira na to i dalje je postojala velika opasnost da se brana digne u zrak. Aktiviranjem eksploziva i rušenjem brane snažni vodeni val uništio bi ne samo brojna sela u dolini Cetine nego i ostale hidrocentrale na toj rijeci
Tisuće ljudi su u opasnosti! priopćila je u izvješću 6. studenoga 1992. UNPROFR-ova ekipa za razminiranje. UNPROFOR-ovi stručnjaci iz Kanade i Velike Britanije objavili su da su srpski agresori na donjoj središnjoj galeriji hidroelektrane “Peruča” postavili 15 tona eksploziva.
To nije bila nova vijest. Eksploziv je postavila još godinu dana prije Jugoslavenska armija, a general Mladić je nedvosmisleno rekao što misli o miniranoj brani.
U vrijeme UNPROFOR-ova otkrića Peruču su, prema podjeli okupiranih područja Hrvatske na ružičaste zone, trebale kontrolirati snage Ujedinjenih naroda. No bez obzira na to i dalje je postojala velika opasnost da se brana digne u zrak. Aktiviranjem eksploziva i rušenjem brane snažni vodeni val uništio bi ne samo brojna sela u dolini Cetine nego i ostale hidrocentrale na toj rijeci. Na Peruču su došli i supredsjedatelji mirovne konferencije lord Owen i Cyrus Vance.
Mladićeve prijetnje obistinile su se krajem siječnja 1993. godine. Srpske paravojne snage ušle su na područje brane Peruče, protjerale kenijski bataljun i dijelom aktivirale eksploziv. Isti dan hrvatska vojska je brzom protuakcijom oslobodila hidrocentralu i njezinu okolicu.
Velika brana je osigurana, a zaposlenici su podigli temeljni ispust i spriječili katastrofu. Četiri godine poslije Peruča je potpuno obnovljena pa je ponovno postala jedan od najvažnijih dalmatinskih proizvođača električne energije.
