Ne, nisu samo oni koji su nosili puške krivi za agresiju nad Hrvatskom. Nisu samo oni koji su iz sigurnosti političkog ureda donosili odluke krivi za agresiju nad Hrvatskom. Krivi su i svi oni koji su (oduševljeno!) podupirali JNA u krvoločnom pohodu, “bacali cveće pred tenkove” i tretirali krvožedne četnike kao heroje. Svi su krivi. Ali nitko neće odgovarati. A naše stradale Vukovarce – neke još uvijek nestale – ne možemo vratiti kako bismo još jednom vidjeli njihov osmijeh pokraj Dunava.
Tog 19. rujna 1991. dogodilo se poznato „bacanje cveća pred tenkove“ u Beogradu. Bilo je to prilikom kretanja Prve gardijske oklopne divizije JNA (poznatije kao elitna Titova divizija) prema hrvatskom gradu heroju Vukovaru.
Hrvatski junaci branitelji Vukovara uspjeli su razbiti jednu od najelitnijih oklopnih postrojbi Europe u to vrijeme.
Bio je to samo još jedno od niza „događanja naroda“ u glavnom gradu Srbije Beogradu čiji su građani masovno i učestalo sudjelovali na huškačkim ratnim mitinzima od 1987. nadalje. Tako se stvarala ratna atmosfera i podloga za agresiju na Hrvatsku i druge u cilju ostvarenja opće prihvaćene ideje Velike Srbije.
Tisuće Beograđana je oduševljeno izašlo na ulice pozdraviti tenkove koji su išli na Hrvatsku. Vukovar je razrušen, Hrvati pobijeni ili raseljeni, a slika o cvijeću i oduševljenju Beograđana ostala je u kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda.
