Osim pitanja čemu toliko vike i prijetnji muškarcima koji svake prve subote u mjesecu mirno mole na trgovima ako ovi protivnici Boga ne vjeruju u Njegovo postojanje, treba postaviti i pitanje zašto nitko ne reagira na govor mržnje na Facebook stranici Katarine Peović!?
Zastupnica “Radničke fronte” Katarina Peović koja je u prostoru nostalgije za komunizmom i njenim vrijednostima pronašla prazan prostor za stjecanje glasača koji su je lansirali u saborske klupe, svojom objavom na Facebook stranici bacila je “kost” za govor mržnje protivnicima muškaraca koji mole na trgovima.
Naime, Peović je na svojoj Facebook stranici u subotu objavila slijedeći sadržaj:
“𝐏𝐫𝐨𝐭𝐢𝐯 𝐦𝐫𝐤𝐥𝐨𝐠 𝐦𝐫𝐚𝐤𝐚, 𝐳𝐚 𝐬𝐥𝐨𝐛𝐨𝐝𝐮 𝐢 𝐫𝐚𝐯𝐧𝐨𝐩𝐫𝐚𝐯𝐧𝐨𝐬𝐭❗️
U Trogiru smo danas uz članice SDP Hrvatske i Nezavisna lista – Vrime je prosvjedovali protiv opasnih i netolerantnih ideja koje se šire navodnom “molitvom” i klečanjem.
Spontano – poslale smo moliteljima poruku “Pobačaj u Ustav”!
Molitelja je bilo manje nego prošli puta.
Ipak se kreće!”
“Kost” je bačena, a mrzitelji su se uhvatili i razvili raspravu punu govora mržnje.
Nakon što je u komentaru dobila upit – “Katarina Peović, čitate li vi ove komentare!? Prihvatljivo vam je spominjanje plinskih komora i sjekire!?”, Peović ih je uklonila.
S obzirom da jako dobro znamo kako se reagira na neke “govore mržnje” zbog kojih su autori dobivali i po nekoliko mjeseci uvjetne kazne, posebice ako im je tema bila premijer Andrej Plenković, postavlja se pitanje zašto nitko nije reagirao i kaznio govor mržnje u kojem se izlažu nacističke ideje plinskih komora i četničke načine ubijanja sjekirama.
Politički uspon Katarine Pejović
U sjećanju mi je ostao susret s Vesnom Pusić koji se dogodio prije zaista puno godina kada je u Split došla gostovati svom miljeniku Eugenu Jakovčiću, kojega je neuspješno uspjela i na kratko “montirati” na HRT, prilikom kojeg sam upitala zašto gura takve političke ideje koje štete Hrvatskoj. Odgovorila mi je otvoreno da su analizirali gdje se nalazi prazan prostor u kojem bi pronašli svoje glasače.
Katarina Peović zasigurno nije zaljubljenica u komunizam jer u njemu ne bi mogla govoriti što joj padne na pamet, ne bi sjedila u saborskim klupama i ubirala veliku plaću… Drugim riječima, Katarina Peović u komunizmu bi bila poslušnica i anonimus, no ako se sjetimo kako je u Sabor ušla kao neugledna mlada žena, a već nakon nekoliko primljenih saborskih plaća sredila frizuru, naučila se šminkati i počela popunjavati ormar kvalitetnijom garderobom – sve je jasno.
Katarina Peović rodila se 1974. godine, tako da do smrti Josipa Broza Tita nije mogla ni shvatiti što znači komunizam. Sjećanja na partizane, komunizam i ostale gluposti prazan je prostor jer se očito nitko od političara nije htio tako nisko spustiti u vrijeme kada smo postali i ravnopravna članica Europske unije, demokratska država i do sada jedina država koja nije izvršila lustraciju.
Peovićkini partizani i komunisti
Partizana i komunista koji s petokrakom pjevaju “Po šumama i gorama” u Hrvatskoj, nažalost, još uvijek ima i previše. Ima tu onih starih koji su nostalgični za vremenima kad su bili mladi, a sudeći po godinama ne bi trebalo čuditi ni ako je demencija zastrla najnovija sjećanja. Naime, dementni ljudi savršeno se sjećaju daleke prošlosti, dok se teško mogu sjetiti što su jučer doručkovali. Starim ljudima zaista nije za zamjeriti kada si stave pionirske kape i marame znajući da se u starosti vraća u djetinjstvo, a sudeći po trendu u Hrvatskoj gdje sinovi i kćeri nemaju vremena slušati priče iz mladosti svojih roditelja, uz tko zna koliko ponavljanja, nije nikakvo čudo što žele skrenuti pozornost na sebe.
Naravno, Peović ima i onih mlađih koji sanjaju o komunizmu koji nisu doživjeli i proživjeli. Razlozi su samo njima znani – nedostatak autoriteta u djetinjstvu ili jednostavno nezadovoljstvo koje ih nagriza, a koje onda rješavaju sanjanjem bitke na Neretvi. Naravno, ima tu i odgoja u kojem se prenosi ljubav prema komunizmu i Jugoslaviji koju čak ni Srbi ne žele, i mržnje prema svemu drugom. Da im nije lako boriti se sa svojim demonima znaju najbolje oni.
Kata bi, stoga, svoje pratitelje i glasače trebala odvesti na nekoliko mjeseci kod Kim Jong Una da, kao i ona sama, osobno probaju miris i okus komunizma. Bilo bi baš zanimljivo vidjeti rezultate takvog “studijskog putovanja”.
Možda bi nakon toga mogli prestati gledati na trgovima oko muškaraca koji mole krunicu lica izobličena od mržnje – ne prema moliteljima, već prema Bogu.
