U 80-toj godini preminuo je dugogodišnji urednik na Televiziji Zagreb i HTV-u, osnivač i glavni urednik Nov@tv te predsjednik uprave diskografske kuće Croatia Records.
Miroslav Lilić rođen je 8. travnja 1944. godine u Siveriću, ali je prvi razred osnovne škole završio u Beogradu. Diplomirao je jugoslavensku i komparativnu književnost.
“Moja majka Ljubica bila je iz Širokog Brijega, a otac Mate iz Siverića. Otac je bio ministar rudarstva FNRJ i od 1949. smo stanovali u Skadarskoj 55 kod kavane “Tri šešira”, najrazvikanije beogradske birtije za lumpanje. Iz tog se doba sjećam triju detalja. Jednom kad je vjetar jako zapuhnuo i učiteljici podigao haljinu, ja sam pred svima viknuo da joj se vidi kombine. Onda sam na tribini 5. kongresa SFRJ, kao dijete partijskog dužnosnika, pjevao: “Peti kongres složno glasa, druga Tita i Đilasa...,” rekao je u jednom intervjuu za Večernji list.
Vrlo rano obitelj Lilić se iz njegovog rodnog Siverića preselila u Beograd. Naime, njegov otac Mate koji je bio inženjer rudarstva i direktor rudnika u Zagori od 1945. do 1948. postao je ministar rudarstva u Titovom režimu.
Prvi posao Miroslava Lilića bio je, također, u rudniku. Naime, kada je rekao roditeljima da mu škola i nije previše zabavna te kako bi radije nešto radio, otac mu je ispunio želju i zaposlio ga u rudniku. Tako se narednih 6 mjeseci svakog jutra ustajao u pet sati i po mraku odlazio na posao gdje je osam sati dnevno tovario ugljen u vagone.
Slijedeće radno mjesto pronašao je u Jugoplastici, gdje se radeći u skladištu zadržao 7 mjeseci. Kada je shvatio kako će mu uz ovakve poslove izgledati budućnost, Miroslav Lilić se vratio u školu.
U Zagreb je otišao početkom 1965. godine gdje se dvije godine poslije zaposlio na televiziji Zagreb, ubrzo postao voditelj Dnevnika, a kasnije i glavni urednik.
“Kada sam došao u Zagreb na studij, upisao sam jugoslavensku i svjetsku književnost i dvije godine išle su mi vrlo dobro, a onda sam pao na engleskom i prekinuo fakultet. Idućih dvanaest godina nisam pomišljao vratiti se na fakultet, a kako sam od 1967. radio na TV Zagrebu, mislio sam što će mi studij! Onda je pokojni profesor Kuzmanović, s kojim sam se sprijateljio i koji je radio kao profesor na Filozofskom fakultetu, inzistirao skupa s mojom drugom ženom Pupom da svakako moram završiti fakultet. Pune sam dvije godine, svaku noć od 23 do 4 sata učio i na kraju diplomirao,” ispričao je u intervjuu za Večernji list.
Karijeru mu je ipak najviše obilježila objava da je umro drug Tito. No, Miroslav Lilić se osim na televiziji, dobro snašao i u glazbenim vodama na čelu Croatia Recordsa. Mnogi pjevači pamte ga po njegovim nezaboravnim zabavama na gumnu u Siveriću, ali i po ugovorima koje bi tijekom večere načrčkao na salvetu i potpisao.
Svoje zamisli je uvijek provodio, pa makar malo i zaobišao pravila, pa je tako za Večernji list ispričao kako je snimao album Marka Perkovića Thompsona, dok je u svim materijalima stajalo da snima novi album Nine Badrić.
“Istina. Naime, Tuđman je čuo njegovu pjesmu “Bojna Čavoglave” i bio je žestoko protiv te pjesme jer počinje sa “Za dom spremni”. On je bio veliki protivnik tog pozdrava i nije ga želio vezati uz Domovinski rat, a prvi Thompsonov album s tom pjesmom ionako je završio u gubicima. Šest godina poslije, vlasnik Croatia Recordsa bila je Zagrebačka banka i ja moram izdati Thompsonov album, a ne mogu jer je prvi bio u gubicima. Odlučujem da ću ga ipak izdati, ali u svim dokumentima napišem da je riječ o albumu Nine Badrić.”
Miroslav Lilić se unatoč tome što je radio od jutra do mraka uspio i oženiti, a prvu ženu Dinu Hoštet upoznao je na televizi. Od nje se kasnije rastao pošteno priznajući da je za raspad braka kriv upravo on jer se, kako je priznao bez imalo licemjerja i želje da ublaži situaciju u svojoj autobiografiji “Bez cenzure”, počeo kurvati i raditi pizdarije. Paralelno je počeo hodati s današnjom suprugom Pupom, u koju se beskrajno zaljubio oženio i dobio kćer Mateju.
Kao i svaki pravi novinar Miroslav Lilić živio je novinarstvo te pisao do kraja svog života.
Obitelji Lilić ovim putem izražavamo iskrenu sućut.
Počivao u miru.
