Cijela ova priča koja već dva dana trese Hrvatsku nakon što je premijer Andrej Plenković najavio promjenu ZKP-a i kazneno gonjenje odavanja tajni iz istrage jer HDZ-u nanosi političku štetu, prema riječima suca Ivana Turudića samo je “bura u čaši vode”
Sudac Ivan Turudić dio je radne skupina koja radi na izmjeni ZKP-a, a prema njegovim riječima, osnovana je prije 2-3 mjeseca i sastala se 5-6 puta.
“O tome se počelo govoriti prije otprilike mjesec i pol dana, a htio se bolje urediti postojeći članak 307 Kaznenog zakona o povredi tajnosti postupka,” rekao je Turudić gostujući na N1 televiziji.
“U Hrvatskoj su izvidi trenutno po Zakonu tajni, a istraga nije javna. U nekim zemljama je istraga tajna, poput Ujedninjenog Kraljevstva, Italije, Švicarske,” objasnio je Turudić i dodao:
“Zakonska odredba o kojoj je govorio ministar Malenica, a dan prije je najavio sam premijer, još uvijek je na razini D – nema o njoj još ništa. Odredba koja se najavljuje postoji u francuskom Kaznenom zakonu, gdje također postoji problem curenja informacija.”
Turudić je napomenuo i kako je u vrijeme informatizacije jako teško sačuvati tajnu, a podsjetio je i na Odluku Europskog suda za ljudska prava koja kaže da “neprijateljski nastrojena medijska kampanja prijeti probicima kaznenog postupka”.
“Vrlo je tanka linija između prava novinara i prava na pravično suđenje. Malo je zemalja koje su to uspjele postići, ali to je pitanje demokratske kulture,” kaže Turudić napominjući kako je presumpcija nevinosti fundamentalno pravilo – “ona je nepovrediva, ona se ne smije ni u primisli kršiti”.
Najavio je kako bi novinari ipak morali biti pozvani na ispitivanje ukoliko bi objavili neku od informacija koje bi bile kriminalizirane, no i da bi ostalo pravo novinara da ne odaje svoje izvore.
“Kazneno djelo odavanja informacija odnosilo bi se na sudionike u procesu – tužitelja, policiju, istražitelje, dok se na novinare ne bi odnosila. Ujedno se nikada novinara ne bi prisiljavalo na odavanje izvora,” rekao je.
Ipak, Turudić je priznao da je zaustavljanje izvida koje se zna primjenjivati u hrvatskoj praksi, kada se dođe do visokopozicionirane osobe – kazneno djelo.
Problem je puno dublji
Pritisak medija da se osudi neka osoba traje već nekoliko desetljeća, no zanimljivo je da to nikome prije nije smetalo, sve dok curenje informacija nije politički naštetilo HDZ-u. Naime, javna je tajna da je i prije 10-20 godina bilo “normalno” eliminirati suparnika ili nekoga tko ne dijeli tvoja stajališta, plativši članak u pojedinim medijima i da ta ista osoba bude prvo razvučena po blatu, a onda bi nerijetko na medijske napise reagiralo i Državno odvjetništvo.
Čak i kada bi se poslije utvrdilo da je cijela priča bila zlonamjerno namještanje i laž, ugled te osobe bio bi uništen, jer se riječ medija smatrala nepobitno istinitom. Više je ljudi kojima je uništen život i karijera upravo naručenim člancima, unatoč tome što je novinarstvo isključivo istinita informacija. No, nitko nije reagirao, kleveta je bila previše očekivati da se koristi na novinare, a vladajući nisu imali takvih problema. No, to ne znači da se, posebice u manjim sredinama, političke stranke nisu obračunavale upravo preko naručenih članaka, što rade i danas. Drugim riječima, novinare političari doslovno koriste ili to pokušavaju.
“Dat ću te u medije”
Podsjetimo, jedno vrijeme u Dalmaciji je bila uobičajena rečenica “dat ću te u novine” koja je bila veća prijetnja od prijetnje premlaćivanjem. I zaista, mediji su se pretvarali u sredstvo obračuna ne obavljajući svoj posao provjeravanja dviju strana priče, a posebno provjeravanja je li to uopće sadržaj primjeren za objavu u medijima.
Slična priča događa se i danas, no ta priča nije došla do ZKP-a ili eventualno nekog novog članka. Također, godinama je zabranjeno objavljivanje punog imena i prezimena osumnjičene osobe u medijima, no u praksi se, također, ne provodi. Ipak, to nije dovelo do promjene ZKP-a jer za sada problem nemaju oni koji odlučuju.
Duboka politička korupcija
Hrvatska je u situaciji duboke političke korupcije na koju se ukazuje u vrhu vlasti, dok korupcija još više buja u manjim sredinama. Rješavanje korupcije u manjim sredinama teško je, pa možda i nemoguće, jer bi trebalo krenuti od svih Županija, Gradova, Općina i javnih poduzeća u kojima se već desetljećima zapošljava preko političke iskaznice.
Izbaciti sve te ljude van, dati im otkaze, naprosto je nemoguće, no svi oni, kao i njihove obitelji, sigurno su glasačko tijelo HDZ-a. Naime, lokalni šerifi nisu se zadržali samo na uhljebljivanju, već i zastrašivanju da će svi uhljebljeni promjenom vlasti dobiti otkaze.
Naravno, da to nije istina, no strah je najbolji način održavanja svakog režima. I dok cure poruke o samom premijeru RH, “vladari” Županija, Gradova i Općina ostaju i dalje netaknuti iako se zna da veliki broj njih osim uhljebljivanja i namještaju poslove, ucjenjuju, guraju svoje, a i ogromnim financijskim injekcijama pomažu svojim medijima.
Nažalost, novinari se ne razlikuju od ostalih ljudi – moraju jesti, prehraniti obitelj i platiti režije, pa nije čudno da oni koji uđu u krug gdje se dijele obilne financijske injekcije, pišu hvalospjeve i zaborave na glavni zadatak novinarstva – kritičnost.
Osiguravanje tih političkih šerifa ide čak i do toga da mediji za koje se boje da bi mogli pisati kritično u blagom smislu budu kažnjeni nepozivanjem na press konferencije i događanja. O pravednoj podjeli financijskih sredstava, na što ih tjera i zakon, nema niti riječi.
Iako novinari ne odgovaraju, ipak zapravo odgovaraju
Iako novinari neće kazneno odgovarati prema novim promjenama ZKP-a, a zvanično ne odgovaraju ni sada, stvarnost je, zapravo drugačija. Naime, “neposlušni” novinari itekako odgovaraju za ono što napišu ako nekom “glavešini” ne odgovara, jer mu se namjesti sudski proces koji ga iscijedi i financijski, ali i psihički. Još gore je kada novinari pristanu za novac objaviti članak protiv kolege, kako bi ga se diskreditiralo. Da, ne govorimo o zastrašivanju novinara i sličnim pričama, o čemu nikada nije pronađeno mjesto u ZKP-u.
Korupcija je u svakoj hrvatskoj pori. Gdje god kreneš sudariš se korupcijom. Želiš liječniku, upisati dijete u školu, zaposliti se, tražiš pomoć jer si možda star i bolestan, nemaš krov nad glavom…za sve je potrebno biti blizak s političkim strukturama.
Hrvatsko društvo je, zbog svega toga, postalo letargično i depresivno, branitelji su suicidalni, na osmrtnicama je sve više mlađih ljudi, autobusi sve više odvoze one kojima se hrvatska korupcija zgadila, pa su odlučili sreću potražiti u nekoj drugoj, pravednijoj zemlji.
Hoće li Hrvati na kraju postati manjina u vlastitoj zemlji zbog korupcije?
Kažu, Hrvatska je najpoželjnija zemlja za život, što su prepoznali i migranti iz Nepala i Filipina, a kako stvari stoje neće proći još puno promjena generacija kada će Hrvati, ako nastave ovako, biti manjina.
Politička korupcija nije trebala biti razlog za iseljavanje, već izlazak na ulice ili još jednostavnije promjenu zaokruživanja na listićima na izborima. Da, većina Hrvata smatra da u Hrvatskoj ne postoji nitko tko može parirati HDZ-u, da nema karizmatične osobe koja bi povela ljude u bolju budućnost, da nema pametnih, inteligentnih obrazovanih.
Nažalost, varaju se, iako oni pametni, karizmatični, inteligentni, intelektualci… ne žele ulaziti u prljavu politiku i povlačenje po blatu svojih obitelji. I tu se vraćamo na onaj dio gdje nitko ništa nije poduzeo da u ZKP unese članak koji bi u zatvor spremio novinare koji pristaju napisati naručene, plaćene članke koji eliminiraju upravo one koji ne misle isto, koji čuvaju vrijednosti, koji žele pošteno, koji se žele boriti protiv korupcije, koji žele dobar život za naše mlade. Tu se ZKP ne mijenja, jer ne odgovara vladajućima.
Zar je onda čudno da nitko od njih ne želi ni blizu toj kaljuži, a mladi optužuju da su stariji barem imali priliku za normalan život, ali su i danas oni koji stvaraju nepravdu, korupciju, ratove.
Povijest je očiteljica života i nikada to ne treba zaboraviti. A, upravo je mladost bila ta koja je krajem osamdesetih i početkom devedesetih bez ispaljenog metka, Rock n Rollom dovela do odluke rušenja Berlinskog zida, pada SSSR-a, samostalnosti mnogih država. Mladi su puno veća snaga za koju su mnogi od dobro uhranjenih političara koji su ufilmali da su mali bogovi, zaboravili. A, na mlade i njihovu snagu, našu budućnost, velika je pogreška zaboraviti.
