Sveti Stjepan prvi je kršćanski mučenik, a prema Djelima apostolskim (Dj 6,5) bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima Crkve.
O Stjepanovom životu prije Isusa ne zna se ništa, no nakon Učiteljeve smrti Stjepan otvoreno propovijeda Isusov nauk i ne skriva pripadnost zajednici kršćanskih učenika, što ga je dovelo do osude za “bogohuljenje”, a potom i do smrti kamenovanjem.
Naime, apostoli su rastom broja kršćana oformili grupu đakona, odnosno svoje pomoćnike, među kojima je Stjepan bio najugledniji i najenergičniji. Prvotna zadaća đakona bila je paziti na red kod zajedničkih molitvenih susreta, dijeliti vjernicima poklone i nositi euharistiju bolesnima i utamničenima.
Stjepan se već na samom početku svog djelovanja istaknuo revnošću i čudesima, koja je Duh Sveti činio preko njega. Upravo stoga, navukao je na sebe mržnju starih Židova, farizeja. No, i Stjepan je koristio svaku prigodu da ih prozove jer su progonili proroke i ubili Krista.
Upravo takvom jednom prigodom oni ga izvedoše izvan grada i tu ga kamenuju. Stjepan je tako postao prvi mučenik, prvi je prolio krv za Krista. Iako su stari Židovi očekivali da moli za milost, Stjepan se u trenutcima umiranja molio za one koji su mu oduzimali život.
Umirući, bilježi Sveto pismo, Stjepan je klicao: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Sudbina mu je bila vrlo slična Isusovoj. Stjepanova mučenička smrt još je više ujedinila prve kršćane i probudila u njima spremnost čak i da čak i krvlju svjedoče svoje uvjerenje: Isus je obećani Mesija, On je Spasitelj svijeta.
Đakon Stjepan je otišao je u smrt svega se odrekavši, jer mu je pripadnost Isusu bila važnija od svega onoga što mu je svijet obećavao.
Tako je prvi mučenik pokazao da na svijetu ipak postoje ljudi koji su spremni umrijeti za velike stvari, za ideale i vrednote, za ono u što vjeruju.
