Euforija oko uspjeha Hrvatske reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu pretvorila se u euforiju zatiranja hrvatskog nacionalnog identiteta preko pjesme “Lijepa li si”
O zagrebačkom programu dočeka i uzimanja mikrofona reprezentativcu Dejanu Lovrenu dok je pjevao Lijepa li si, rečeno je sve. Lovren je dobio prozivke na svoj račun preko društvenih mreža, ali i podršku zajedno s Marcelom Brozovićem od profila Prva hrvatska liga na Instagramu. Kratko i jasno, hrvatski Vatreni je na prozivke odgovorio:
“Šaka bijednih, jadnih i ljubomornih ljudi, mrze sve što je hrvatsko. Ustvari, mrze sebe prvo. Nije mi jasno kako rade u RH?”
A, eto Lovrene, rade i primaju još nekoliko dana hrvatske kune za svoj rad, ma koliko to nevjerojatno izgledalo. Još nevjerojatnije izgleda da je cijela priča uzavrela zbog pjesme posvećene ljepoti hrvatske zemlje, za koju mnogi koji su obišli svijet kažu da je najljepša.
Riječi potpuno beningne i lijepe koje su otpjevali pjevači, svatko o svom kraju pomutile su duhove i zasjenile uspjeh Vatrenih koji su upravo vođeni nacionalnim ponosom i nabojem po drugi, zapravo treći put, osvojili medalju noseći na dresu neponovljive hrvatske kockice.
Lijepa li si …
Za one koji ne pamte ili je “nisu čuli” pjesma Lijepa li si o ljepoti domovine govori ovako:
“Kad se sjetim, suza krene
Zamirišu uspomene
Svake stope rodnog kraja
I narodnih običaja
Prepoznah ljepotu tvoju
Što probudi ljubav moju
Kad sam s tobom srce moje
Kuca jače, veliko je
Oj, Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko
Lijepa li si
Kad Neretva k moru krene
Ti se tada sjeti mene
Mojoj pjesmi budi tema
Za sve one kojih nema
Ajde Istro i Zagorje
Podignimo sve tri boje
Zagrlimo se pred svima
Neka vide da nas ima
Oj, Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko
Što je sporno u pjesmi?
U pjesmi su sporne čak dvije stvari – Herceg Bosna i hrvatski nacionalni ponos. Netko je upravo nedavno spomenuo na jednoj od tv postaja kako Hrvatskoj reprezentaciji više nije potrebno pozivati se na nacionalni ponos. Onima koji prate kako se polako, mic po mic, briše sve što i malo miriši na nacionalni ponos i identitet, jasno je sve.
Hrvatska je ušla u Europsku uniju, a Brisel je u Hrvatskoj dobio poslušnika koji po njihovom nalogu briše sve što ovoj zajednici naroda miriše na domoljubno. Krenulo je s pozdravom “Za dom spremni” koji sporan nije. Naime, HSS je pozdrav “za hrvatski seljački dom spremni” koristio od 1908. do 1929. godine, a još davne 1876. u operi Nikola Šubić Zrinski, djelu Ivana pl. Zajca, pjeva se “za dom sad u boj”. HOS-ovcima je stigla zabrana pozdrava pod kojim su 1991. ginuli za slobodu, a narod je pognuo glavu i okrenuo pogled prema Briselu.
I prvo bijelo polje na zastavi je “platilo” iako se jasno vidi da je prvi hrvatski grb započimao upravo tim bijelim poljem.
Thompson je već duže vrijeme nepoželjan, a to su mu u Zagrebu jasno dali na znanje isljučivši zvuk mikrofonu na prošlom dočeku Vatrenih. Sada je postala nepoželjna i pjesma Lijepa li si. Briselu miriše na domoljubni, nacionalni naboj koji nikako ne želi. I Hrvati sami nastavljaju brisati svoju povijest, vrijednosti koje su ponijeli s ognjišta svojih djedova, tradiciju koju su učili od svojih baka.
Hrvati su zapravo čudan narod – mali i spreman na pobjede, ujedinjen kad treba braniti i pomoći, ali i isprepleten izdajicama kojih se povijest prisjeća, a današnjica bilježi za buduća pokoljenja.
Herceg Bosna trn u oku
29. studenog 2017. Haški sud je presudio Herceg Bosni proglasivši je UZP – udruženim zločinačkim pokretom. General Slobodan Praljak pred očima svjetske javnosti ispio je otrov i pokazao kako ovakav svijet ne želi više gledati.
A, svijet je zaista čudan, jer dok hrvatski premijer ponosno pozdravlja “Slava Ukrajini”, u isto vrijeme zdušno služi Briselu u zatiranju hrvatskog nacionalnog ponosa.
Herceg Bosna platila je presudom, no kako ćemo presuditi hrvatskom povjesničaru Ferdi Šišiću, Hamdiji Kreševljakoviću, Vladku Mačeku i Aleksandru Karađorđeviću, Mladenu Lorkoviću i Dominiku Mandiću koju su koristili oba naziva, Herceg-Bosna i Bosna i Hercegovina, kao istoznačnice?
Europska unija je donijela dosta dobrog Hrvatskoj, no Hrvatska nije poput Poljske i Mađarske koji svoj nacionalni identitet ne daju ni pod koju cijenu. Hrvati su slobodu izvojevali u krvlju, no biti svoj na svoj u ponosu na ono što jesu tek trebaju naučiti. Hoće li dečki koje s ponosom zovemo Vatreni biti ti koji će nam svima pokazati kako se ljubi domovina i čuva svoje, ovisi o tome koliko ćemo im dopustiti.
No, činjenica je da je dio onih koji bi sada spadali u srednju i stariju generaciju ginuo za slobodu i hrvatske vrijednosti, oni koji su se sklonili od rata sada zatiru te iste vrijednosti, a mladi će na kraju reći svoje. Možda će baš oni biti ti koji što im više braniš više vole svoje.
