Nakon što je u javnost izašla snimka fešte s promocije filma i knjige o proslavljenom nogometašu Ivanu Gudelju, na kojoj je dobro raspoloženje kulminiralo uz himnu nepostojeće države Jugoslavije, upitala sam Gudelja za komentar.
A, Ivan Gudelj je od svega “oprao ruke”.
“Jednostavno ne želim komentirati ove, za mene, gluposti koje nemaju veze s ničim. Ne želim uopće ulazit u to. To je bilo predivno, bilo je humanitarno, svega je bilo. Ali, nema smisla, to je već sve i napisano i izvučeno iz konteksta,” rekao je.
Na pitanje radi li se o novoj knjizi uz film ili onoj koju smo već promovirali, odgovorio je:
“Nije nova knjiga, ali najmanja je bit šta, kako, di, ovo i ono.”
Na pitanje je li bit bila u druženju, Gudelj mi je rekao da se čujemo drugi puta jer se “o ovome pisalo toliko i sad je to završena priča“.
Na moju tvrdnju kako to nije završena priča jer se tamo pjevalo “Hej Slaveni” i da me zanima jesu li oni znali da će “program” sadržavati i himnu nepostojeće države Gudelj je objasnio:
“Ma, stani, gledaj, ja sam se sad čuo s tobom, a nisam pripremljen na ovo. Možemo se čut kad budem malo svježiji. Sad ne bi ništa komentira. Neću se nikome pravdat. Uvik će bit priča, netko tko je zločest uvik će izvuć neki kontekst. Bio je premijer Crne Gore, ministar, igrači… Bila je humanitarna energija, bila je to predivna priča, prelijepa. Bilo je lipo, humanitarno, posebno za mlade koji su bolesni – samo je to bitno. Bila je to za mene jedna bajka.“
Činjenica jeste da se na snimci nigdje ne vidi Gudelja kako pjeva, a Ivici Šurjaku, sudeći prema snimci, nije bilo ugodno kad se himna zapjevala.
Je li Šurjaka pjesma vratila u vrijeme kada je odbio služiti jugoslavensku vojsku i za kaznu proveo 3 mjeseca na psihijatriji ili se sjetio Domovinskog rata, nismo saznali jer na poziv nije odgovorio. No, da mu situacija nije bila ugodna, jasno je.
Sudeći prema razgovoru s Ivanom Gudeljom situacija je “izmaknula kontroli”, no cilj je postignut – humanitarna akcija za oboljelu djecu i mlade je uspjela.
U cijeloj toj fešti zanio se ipak jedan splitski novinar, koji je nakon “Hej Slaveni”, poželio čuti “Ćirilicu”.
