Rat u Ukrajini pokazao nam je mnoge propuste koji su napravljeni u Domovinskom ratu u Hrvatskoj, od neevidentiranja ratnih zločinaca, traženja nestalih još dok je rat trajao i zahtjevanja ratne odštete. No, Ukrajina je krenula i dalje, njihove ekipe psihologa dio su tima koji odmah pomaže žrtvama u cilju sprječavanja PTSP-a.
Kada je ruska bespilotna letjelica pogodila stambenu zgradu u središtu Kijeva ujutro 17. listopada, djelatnici Hitne pomoći pojavili su se na mjestu događaja u roku od nekoliko minuta.
Dok su spasioci radili na gašenju požara i raščišćavanju ruševina teško oštećenog kompleksa visokih zgrada, liječnici su pružali prvu pomoć ozlijeđenima. Policijski službenici su dokumentirali preliminarne žrtve.
Na mjestu događaja tim psihologa radio je i na pružanju ništa manje hitne pomoći žrtvama: razgovarajući s ljudima koji su upravo proživjeli događaj koji bi mogao ostaviti potencijalno razorne posljedice na njihovo mentalno zdravlje. Neki od njih možda su izgubili voljenu osobu ili svoj dom. Za mnoge, stres zbog preživljavanja napada opasnog po život može ostaviti duboke trajne posljedice, napisala je novinarka Daria Shulzhenko za The Kyiv Independent.
Psiholozi riskiraju svoje živote znajući koliko je žrtvama važna njihova pomoć
Iako se hitne psihijatrijske usluge često zanemaruju, one mogu biti jednako važne nakon traumatičnog iskustva, kao i fizička pomoć.
“Idemo tamo gdje je opasno. Zastrašujuće je, kao i za sve druge. Ali znamo zašto idemo tamo,” kaže 27-godišnja Nataliia Andriushchenko, koja od početka godine radi kao psihologinja u Državnoj hitnoj službi.
“Idemo tamo da pomognemo. Idemo tamo da spasimo ljude,” ispričala je za The Kyiv Independent.
U napadu ruske bespilotne letjelice 17. listopada poginulo je petero ljudi, uključujući mladi par koji je čekao dijete.
Ruski gotovo nemilosrdni napadi na civilnu infrastrukturu od početka sveobuhvatne invazije u veljači doveli su psihologe Državne hitne službe u stalnu pripravnost. Zajedno s drugim djelatnicima hitne pomoći, oni stižu na poprišta napada projektila i bespilotnih letjelica, velikih požara i drugih katastrofalnih posljedica ruskih brutalnih napada.
Prije velikog rata, psiholozi kijevskog odjela Državne službe za hitne slučajeve pozivani su na mjesta velikih nesreća ili katastrofa, često s mnogo žrtava, poput eksplozije plina koja je ubila petero ljudi i uništila stambeni kompleks u Kijevu.
Ruski rat sve je promijenio
Nekad su takvi pozivi bili rijetki, ali ruski rat je sve promijenio.
“Prije smo morali raditi na mjestima događaja uzrokovanih uglavnom nesrećama. Sada su to ciljani ruski napadi na grad,” kaže 32-godišnji Liubov Kirnos, koji vodi jedinicu u Kijevu.
Kirnos kaže da su sada pozvani na svako mjesto napada ruskih bespilotnih letjelica ili raketa u Kijevu, što često rezultira uništavanjem infrastrukture i domova te ubojstvima civila.
“Svaki oblasni odjel Državne službe za hitne slučajeve ima zaposlene psihologe, a trenutno u glavnom gradu radi šest psihologa,” govori Kirnos
Psiholozi na djelu
Tim iz Kijeva pozvan je na posao ubrzo nakon što su se rano ujutro 24. veljače čule prve eksplozije u glavnom gradu.
“Nikad neću zaboraviti kako sam se osjećala tog dana“, kaže Andrijuščenko. “Kada su svi bili zabrinuti kako pobjeći iz Kijeva i evakuirati svoje rođake, moj zadatak bio je da se bacim na posao,” prisjeća se ona.
Posvećeni pomaganju drugima, počeli su raditi u intenzivnom načinu rada prebacivši se s rasporeda od 08 do 17 sati na smjene od 24 sata.
Ako se ništa ne dogodi tijekom smjene, oni rade svoj “redovni” posao, koji uključuje papirologiju, inspekciju različitih jedinica u Kijevu i vježbe obuke. Ali kad god je njihova pomoć potrebna, psiholozi odmah stižu na mjesto napada ili druge nesreće, čak i ako nisu na dužnosti.
“To nije vrsta posla u kojoj možete otići kući i prebaciti se na nešto drugo i ne razmišljati o tome,” kaže Andrijuščenko. “Mi moramo biti spremni u svakom trenutku.”
Prema 28-godišnjoj psihologinji Ivanni Davydenko, ne samo da sada imaju duže smjene i više poziva, već moraju biti i “vrlo oprezni” na mjestima na koje dolaze, pazeći na moguće ponovljene napade.
“Moramo biti oprezni kako bismo zaštitili i sebe i žrtve,” kaže ona.
Psiholozi i Ukrajinci koji su bježali iz Ukrajine na željezničkoj stanici
U rano proljeće, brojni Ukrajinci – uključujući one koji su pobjegli iz tada okupiranih gradova u Kijevskoj oblasti – počeli su pristizati na središnji željeznički kolodvor u Kijevu kako bi vlakovima za evakuaciju otišli u sigurnije regije u zapadnoj Ukrajini.
Na željezničkom kolodvoru, psiholozi Hitne službe prvi su se put “masovno” susreli sa žrtvama sveopćeg ruskog rata.
Kirnos kaže da se mnogi ljudi koji su dolazili na stanicu “nisu mogli sjetiti kad su zadnji put jeli ili pili, jer su bili pod tako akutnim stresom”. Neki od njih izgledali su povučeno, dok su se drugi trudili odglumiti dobro raspoloženje i razveseliti svoju djecu. Mnogi ljudi su plakali.
“Najgora stvar nije što su ti ljudi bili ranjeni, nego što su mnogi njihovi rođaci ubijeni ili nestali,” kaže Davidenko.
Kirnos se prisjeća čovjeka koji je stigao na željezničku stanicu sa svojom kćerkicom. Njegova supruga i majka djevojčice ubijena je kada su ruske trupe granatirale red ljudi koji su čekali na kruh u gradu Černigovu.
“Bilo je mnogo djece, pa smo za njih napravili poseban prostor s igračkama i olovkama kako bismo im odvukli pažnju dok čekaju vlakove,” kaže Kirnos.
Psiholozi su radili s desecima ljudi na željezničkom kolodvoru, koristeći razne tehnike kako bi im pomogli u oslobađanju od stresa. Kažu da su tijekom boravka tamo vidjeli nezamislivu bol koju je ruski rat nanio civilima.
“Željeli smo učiniti sve da im barem malo olakšamo stanje i boravak na stanici,” govori Andriuščenko.
Borodianka
U travnju je tim psihologa otišao u Borodianku, grad 40 kilometara sjeverozapadno od Kijeva koji je bio žestoko bombardiran i okupiran od strane Rusije tijekom ranih faza sveopćeg rata.
Samo u Kijevskoj oblasti ruske su trupe ubile 1365 civila tijekom jednomjesečne okupacije, izvijestio je 20. listopada načelnik policije Kijevske oblasti Andriy Nebytov. U regiji se još uvijek pronalaze grobovi.
Psiholozi su proveli gotovo tjedan dana u Borodianki, pružajući podršku ljudima “u uvjetima potpune tuge i patnje”. Rad je, također, bio fizički opasan jer su ruske trupe nakon povlačenja iza sebe ostavili minska polja.
“Bila je jedna žena čiji su sin, snaha i mala unuka ubijeni u ruskom zračnom napadu na stambenu zgradu,” priča Kirnos. “Morala je čekati nekoliko dana dok njihova tijela nisu pronađena ispod ruševina. Bila je u dubokoj ošamućenosti. Sjela je na klupu, zagrlila se i zatvorila oči.”
Kirnos kaže da joj liječnici nisu mogli dati nikakve lijekove, pa su psiholozi morali brzo djelovati. Razgovarajući s njom Kirnos je natjerao ženu da otvori oči i pomogao joj da počne normalno disati.
Za nekoliko minuta žena je briznula u plač. Nakon što je počela odgovarati, liječnici su joj konačno mogli dati lijekove koji su joj bili potrebni.
Kirnos objašnjava kako izostanak psihološke prve pomoći u takvim kritičnim trenucima može rezultirati depresijom i posttraumatskim stresnim poremećajima.
“Naš prioritet je osigurati da se osoba ne smrzne u određenom emocionalnom stanju,” pojašnjava Andrijuščenko. “Jer, ako se to dogodi, to može utjecati na njihov život jako dugo, a možda i zauvijek.”
Tim psihologa proveo je nekoliko dana i u Buči, gdje su pomagali civilima, posebice djece. Svi se slažu kako je najteže bilo raditi s djecom koja su gledala kako im siluju majke i tuku očeve. No, izazov im je bio i rad s djecom koja su se s majkama skrivala od ruske vojske. Majke su im rekle da moraju šutjeti i tu šutnju su nastavili i nakon što je opasnost prošla. Nagovoriti ih da ponovno progovore nije bilo lako, složili su se psiholozi.
Najveća nagrada
Andriuščenko je novinarki Darii Shulzhenko ispričala kako je prvi ruski napad na Kijev bespilotnim letjelicama kamikazama 17. listopada bio daleko najopasniji za nju i njezine kolege. Iako nije mogla otkriti detalje, Andrijuščenko je rekla kako ovaj dan naziva svojim “drugim rođendanom”.
Rusija je tog jutra napala Ukrajinu s 43 drona, od kojih je 37 oboreno. U Kijevu je u napadu uništena stambena zgrada i oštećena uredska i stambena zgrada pokraj nje.
Psiholozi su na licu mjesta proveli gotovo 12 sati, pomažući ne samo žrtvama napada na zgradu, već i onima koji su se skrivali u obližnjim skloništima, uključujući i djecu.
Kako bi ostali zdravi nakon što su vidjeli sve strahote ruskog rata, psiholozi jedni drugima i svojim kolegama spasiteljima pružaju pomoć za mentalno zdravlje. Davidenko kaže da joj terapija umjetnošću i tjelesna aktivnost, također, pomažu da se oslobodi stresa. Ipak, kaže da ne žali što je odabrala ovaj posao.
“Da, to je opasan i vrlo riskantan posao koji zahtijeva visoku emocionalnu stabilnost,” kaže Davidenko. “Ali, to je za dobrobit drugih ljudi.”
Kaže i da se često “naježi” kada čuje “hvala” od ljudi kojima su pomogli.
“Ovo je možda najveća nagrada koja postoji,” zaključuje ona.
Daria Shulzhenko, The Kyiv Independent
