Svi smo pozvani na svetost, a iako mnogi tvrde kako je to nemoguće – da bi mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno činiti dobro i dijeliti svoje talente najbolje što možemo.
Studeni započinje blagdanom Svih svetih kada mnoštvo ljudi posjećuje grobove svojih umrlih. Crkva je ovaj dan odredila da se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Riječ je o beskrajnom mnoštvu običnih ljudi koji nam svjedoče da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, već puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti.
Kao što je rekao papa Benedikt XVI., da bi mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenutcima.
Svecima naše slavljenje i molitve, zapravo, nisu potrebne, niti im nešto pridonosi naša pobožnost. To što častimo uspomenu na njih nama je od koristi.
I danas mnogi vjernici žive svetost. Sjetimo se samo progonjenih kršćana diljem svijeta, koji se uz sve opasnosti ne žele odreći Krista.
Priča o Pavelovoj svetosti
Polako je padala noć, a sovjetski je časnik već satima tukao i mučio Pavela. “Nećemo te više mučiti,” rekao, svirepo se osmjehujući kad je kršćanin podigao glavu i pogledao ga. “Umjesto toga, poslat ćemo te u Sibir, tamo gdje se snijeg nikada ne topi. To je mjesto velike patnje. Ti i tvoja obitelj dobro ćete se uklopiti.”
Umjesto da se obeshrabri, Pavel se nasmiješio. “Sva zemlja pripada mome Ocu, satniče. Kamo god me pošaljete, bit ću u zemlji svog Oca.”
Satnik ga je oštro pogledao: “Uzet ćemo ti sve što imaš.”
“Trebat će vam visoke ljestve, satniče, jer je moje blago sabrano na nebu.” Na Pavelovu je licu i dalje blistao osmijeh.
“Sasut ćemo ti metak među oči,” viknuo je satnik, sad već ljut.
“Oduzmete li mi život u ovome svijetu, počet će moj pravi život radosti i ljepote,” odgovorio je Pavel. “Ne bojim se smrti.“
Satnik je zgrabio Pavela za dronjavu zatvorsku košulju privlačeći ga bliže sebi i vrišteći mu u lice: “Nećemo te ubiti! Držat ćemo te zaključana u ćeliji i nikome nećemo dopustiti da te dođe vidjeti!“
“E, to već ne možete izvesti, satniče,” rekao je Pavel i dalje se smiješeći. “Ja imam Prijatelja koji može proći kroz zaključana vrata i željezne rešetke. Nitko me ne može rastaviti od ljubavi Kristove.”
