Da Vlada Andreja Plenkovića ipak nije zaštitila hrvatske nacionalne interese i u ime ulaska u Schengen sirovu naftu prerađuje u mađarskoj, a ne hrvatskoj rafineriji, čulo se jučer u svjedočenju Davora Mayera, bivšeg člana Uprave INE. Zaključak svega? Hrvatska se svojim odlukama dovela u nezavidnu situaciju – ali nade još uvijek ima. Ako reagiramo na vrijeme.
Nakon što je Hrvoje Zekanović izbačen sa sjednice Antikorupcijskog vijeća, Davor Mayer je uspio odgovoriti na njegove optužbe kako je dobio mito od Mosta u vidu godišnje plaće od 2 milijuna kuna. Pojasnio je:
“Po pitanju plaće, to je vrlo atraktivno pitanje, članovi Uprave Ine po javnodostupnim podacima imaju četiri puta manje plaće od onoga što je gospodin Zekanović kazao. Isto tako pitanje da me imenovao koji ministar – mene je imenovalo, kao i kolegu Krešića, a tada je bio i kolega Dalić s nama, nas je imenovala prvo 2011. godine Vlada predsjednice Vlade Jadranka Kosor na četverogodišni mandat. Zatim nas je na novi mandat imenovala Vlada Zorana Milanovića i predložio tadašnji ministar Ivan Vrdoljak. Nakon toga nam je na prijedlog ministra Panenića mandat na godinu dana predložio premijer Tihomir Orešković. Tri godine nakon toga mi je premijer Plenković produljivao mandat. 2020-te godine nismo više dobili novi mandat.”
Mayer o memorandumu
“Memorandum se pojavio dosta iznenada, ne mogu reći da je bio potpuno nesukladan s onim što smo mi razgovarali, ali ono što je mene iznenadilo u samom memorandumu je da je tada prvi put donesena odluka da se zaista daje nekakva smjernica članovima uprave JANAF da naprave taj prespoj između rezervoara u Sisku na JANAF, jer onog trenutka kad napravite taj prespoj u Sisku nama prestaju argumenti zašto rafinerija nafte Sisak nužno mora raditi. Dok taj prespoj nije napravljen nije bilo tehničkih uvjeta za preradu domaće nafte.
Tada smo smatrali da je ipak bolje da rafinerija nafte radi do završetka modernizacije rafinerije Rijeka, koja nije bila obnovljena. Cijelo vrijeme imate taj neprirodan odnos koji je vrlo toksičan u odnosima između države i MOL-a. Memorandum sam vidio dan-dva prije već što je potpisan.
Sad se modernizira rafinerija nafte Rijeka, ali ne znam koji je status toga, ali ostale stvari koje su trebale biti dogovorene po tom memorandumu – to je izgradnja biorafinerije, izradnja logističkog haba. To po mojim informacijama nije ni započeto. Po meni je najveći problem da strateški partner upravlja hrvatskom strateškom kompanijom.
Da je cijela ova priča završila otkupom INE ili da jednog dana završi otkupom INE, onda ovo ne bio uopće problem. Međutim, ako ne završi otkupom INE ili nekim drugim aranžmanom u kojem strateški partner neće upravljati strateškom kompanijom Republike Hrvatske, onda se postavljaju zaista pitanja koji je smisao toga i što je Hrvatska dobila. Još uvijek se neke stvari mogu promijeniti.”
Obećanja ministara raznih hrvatskih Vlada da će zaštiti rafineriju Sisak
Mayer je naglasio i kako je niz ministara rekao kako će zaštiti rafineriju Sisak, a u kontekstu obećanja da ćemo otkupiti INU, rekao je, bila je čudna izjava ministra Ćorića koji je rekao: “Ajde, pustimo sad to, to će nam biti ok, jer i tako znate kakav je smjer kompanije. Znali smo da je smjer da se ide da kompanija prijeđe u hrvatske ruke, otkupom ili traženjem novog strateškog partnera. Ovdje je problem što imate susjednu državu, susjedni interes, susjednu stratešku kompaniju s našom strateškom kompanijom.”
Kako je moglo doći do krađe stoljeća
Mayer je objasnio kako je moglo doći do krađe milijarde i kako u INI članovi Uprave čak ni ne dobivaju podatke kako je to uobičajeno u drugim velikim naftnim kompanijama gdje je radio, a gdje postoje programi putem kojih članovi uprave u svakom trenutku imaju uvid u sve ponude i ugovorene narudžbe.
“I ako ja ne odreagiram, onda bi odreagirao netko od sustava koji bi mene upozorio. Mi smo tražili da se takvi sustavi primjene i u INI, neki dijelovi sustava su jako dobro uređeni i moram reći da su financije dosta dobro uređene i nakon što je MOL došao. Ali, to je zato da strateški partner može pratiti razvoj financija, gdje se novac odlijeva i kako i u kom trenutku. No, ovi poslovni procesi nisu se htjeli namjerno mijenjati.
Ja ću se pozvati na izjavu jednog našeg dužnosnika koji je rekao da nije važno tko INOM upravlja, nego je bitna dobit koju na kraju kompanija ostvaruje. E pa, te smiješne teze su smiješne teze, jer se to sad pokazuje. To su neki internacionalni standardi. Vi danas imate sve kompjutorizirano. Ako imate situaciju da je primjerice ugovarana nafta koja je naprimjer 100, a oni su ugovorili 200, vi imate da vama u upravi svijetle crveni gumbi i na pet drugih mjesta svijetle crveni gumbi. Ako vi optimizirate INU na razini strateškog partnera onda vi u jednoj podružnici ne želite ulagati u takve programe da spriječite i koruptivne stvari i da omogućite profit i da omogućite sve što vam proizlazi iz toga.”
Drugim riječima, na Upravu nije dolazio podatak o cijeni nafte koju MOL prodaje INI, a što znači da niže razine tipa Škugora pregovaraju o cijeni po kojoj će INA kupiti derivate. A, taj izvršni direktor direktno odgovara predsjedniku Uprave mađarske strane.
Način upravljanja INOM
“Cijeli paket upravljanja INE je napravljen tako da Upravu INE vodi predsjednik Uprave koji ima većinski glas. I on praktički operativno upravlja kompanijom. Njemu su operativni direktori asistenti. MOL je pametna korporacija, MOL optimizira na razini svoje grupe. Uprava je jedno tijelo kao satelit izbačena iz te priče. Odgovarajuća razina u MOL-u upravlja odgovarajućom razinom u INI. Znači da operativni direktor kada donosi odluku provjeri je s MOL-om, provjeri je s određenom razinom u INI i tek kad se dobro zapakira paket on dolazi na upravu na glasanje. Na taj način MOL vrši kontrolu upravljanja korporacijom, ali to nije dobro za Republiku Hrvatsku.”
Investiranje u INU
Davor Mayer je rekao i kako se u investicije u INI ulaže iz financija ove kompanije, a ne MOL-a. Napomenuo i kako je MOL “spašavao” INU od propasti, rekavši kako je to bio PR jer je INA tako jaka kompanija da ne može propasti. MOL je digao kredit i sredstva su uložena u INU, ali rate kredita otplaćuje INA.
MOL – mađarski nacionalni interes koji štiti država
“MOL je imao pokušaj neprijateljskog preuzimanja od strane OMV-a. On je tada jako zaštitio svoj menadžment tako da nije nikome dozvolio na svojoj Skupštini preko 10 posto glasova. Koliko god imali dionica vi ne možete imati preko 10 posto glasova i istovremeno su zaštili svoj menadžment tako da morate, da bi smijenili nekog višeg menadžera, imati tri četvrtine u vlasništvu.
I MOL je tada platio, ne znam koji iznos, ali znam da je platio jako veliki iznos, to je napravljena transakcija dogovor Putin-Orban, gdje je MOL otkupio taj svoj dio i platio puno više, za svoj 21 posto. Mislim čak duplo više neke premije da bi ponovno vratio MOL u svoje vlasništvo. Mađarski premijer Orban je puno puta rekao da je to njihov nacionalni interes, mađarsko gospodarstvo je stalo iza svoje naftne kompanije.“
Što je rekao bivši ministar Ćorić o memorandumu?
“Bio sam upitan od gospodina Grmoje za te razgovore koji su bili kod ministra. Da, bio je još jedan komentar, rečeno nam je bilo na sastanku, to kada potpisujemo memorandum, ‘nemojmo sada radit probleme, Hrvatska mora ući u Schengen, OECD’. Razgovaralo se o tome, nije se razgovaralo onako da je to uvjet, ali ‘dajte razmišljajte o kontekstu države, ne možete vi kao članovi uprave jedino svoj interes određivati’. Makar, moram reći, nikad to nisam čuo od predsjednika Vlade, ali sam čuo puno puta od bliskih ljudi da kažu ‘pazite, vodite računa o tome’.
Ja ne bih osobno pristao na to zbog Schengena, ali smo morali pristati zbog modernizacije rafinerije Rijeka. Kao građaninu Hrvatske važno mi je uđemo u Schengen, ali važniji mi je nacionalni interes,” zaključio je Mayer.
Cijelo svjedočenje na Antikorupcijskom vijeću možete pogledati na video snimci ispod.
