Žarko Puhovski ponovno je kao politički komentator na N1 televiziji pokazao kako mu nije strana povreda časti i ugleda Republike Hrvatske u kojoj živi te da je i dalje sklon kršenju Deklaracije o Domovinskom ratu.
Zadatak Žarka Puhovskog, kojega je voditelj predstavio kao filozofa i političkog komentatora, bio je iskomentirati jučerašnje izjave premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića o porukama iz Srbije vezanim za proslavu, a i samu vojno redarstvenu akciju “Oluja”. Puhovski je i ovaj puta pokazao kako Hrvatsku ne doživljava kao svoju voljenu domovinu, a njegove izjave zasigurno će ponovno ispuniti ogorčenjem branitelje i njihove obitelji te dovesti u pitanje je li demokracija i uporno kršenje Deklaracije o Domovinskom ratu i povredu časti i ugleda hrvatske države. Puhovski je o vojno-redarstvenoj akciji Oluja rekao:
“Dokazivati da hrvatska Vlada nije ustaška, to je naprosto ludilo. Vi kad uđete – logika ludila je da vas pojede. Kada ja počnem dokazivati da nisam ustaša onda uđem u takav jedan koloplet lažnih pripovijesti da se ne mogu izvući. Prema tome, Vlada u kojoj je na koncu i srpska manjina, što je po sebi dovoljno. Imao je i Pavelić nekih Srba, ali ova Vlada sigurno ne proganja Srbe.
Vlada koja ima i svoje slabosti prema novoustaškim pojavama, ali Vlada koja nije ustaška vlada. To je idiotizam i tu zaista samo morate reći ‘ljudi pričajte svoje što god hoćete’,” osvrnuo se na izjave iz Srbije o “hrvatskoj ustaškoj vladi” Puhovski te dodao:
Puhovski: Ideja o čistoj vojnoj pobjedi je perverzija
“Međutim, na drugoj strani se opet govori o tome da se mi nemamo komu što ispričavat, da je akcija bila čista.
I onda imate na hrvatskoj strani, ne toliko ludila kao u srpskoj, ali dovoljno. Opet imamo problema, jer se ne može normalno reći: da, bila je hrvatska pobjeda, veliki događaj jer je prije svega srušen najgori režim na ovim terenima koji je postojao nakon NDH, to je Republika Srpska Krajina. Ona je usporediva jedino s NDH, zapravo, sviđalo se to nekome ili ne. Što je Hrvatska postala cjelovita, što je Hrvatska pobijedila.
To su činjenice. Ali, mačka ima rep. Cijena je bila to, to, to i to. Ta ideja o čistoj pobjedi je naprosto perverzija. Vojnoj pobjedi. Čista vojna pobjeda nije moguća jer vojska pobjeđuje ubijajući. To je valjda sasvim jasno,” rekao je Puhovski, zaboravljajući pri tome da u akciji Oluja nije bilo naredbe da se ubijaju civili.
“Prema tome, ta retorika na hrvatskoj strani je za mene, također, zabrinjavajuća. Nije toliko primitivna kao srpska, ali zato imamo državu da je ovo domaći problem, a ono inozemstvo. Prema tome, hoćete to ozbiljno shvaćati ili ne, bolje ne po meni se čini,dokle god ne postaje opasno. Ne vjerujem da je Srbija i za koga opasna, ona je preslaba i sama za sebe, prema tome to treba staviti po strani i reći ljudi mi smo svoje napravili,” rekao je i dodao:
“Bilo bi čišće da se s nekim stvarima doista rašćistilo u Hrvatskoj, ali takva je Hrvatska.”
Puhovski: “Oluja je bila dio etničkog čišćenja”
Na pitanje voditelja koji je komentirao kako je problem što se “ti zločini koji su se dogodili većinom nisu nikad sankcionirani i to je taj problem koji visi” te da se već uvriježio narativ o najvećem navodnom etničkom čišćenju nakon Drugog svjetskog rata, uz nedavnu Dodikovu izjavu kako je Oluja bila genocid, Puhovski je kazao:
“Not a bene, svojevremeno je Dodik govorio o genocidu u Srebrenici, kad je bio dobar dečko. Oluja nije bila genocid. Oluja je bila dio etničkog čišćenja, o tom nema spora. Beogradski i zagrebački dogovor direktan – Srbiji je trebalo stanovništva da ga prebaci na Kosovo, to je bila Miloševića ideja, u Hrvatskoj je javno rečeno da treba što više terena sa što manje Srba, o tom nema uopće spora.
Dakle, čistilo se ljude. Na koncu konca vi imate od ’91 do 2001. četiri puta je smanjen udio srpskog stanovništva.”
Voditelj je podsjetio Puhovskog kako je Plenković rekao da to nije bilo organizirano etničko čišćenje jer je srpsko civilno stanovništvo bili evakuirano od strane “krajiške vlade”
“Time se daje legitimacija krajiškim vlastima. Pravnik bi rekao, dio ljudi koji su se predstavljali kao vlada Republike Srpske Krajine su uzeli kao taoce dio hrvatskih građana srpskog porijekla. Oni su ih natjerali da idu tamo gdje su išli,” rekao je Puhovski zaboravljući pri tom nedavnu Vučićevu izjavu kako ne postoje hrvatski građani srpskog porijekla, već samo Srbi koji žive u različitim državama.
Puhovski se osvrnuo i na hrvatske vlasti rekavši: “Druge su hrvatske vlasti natjerale da idu, o tom nema spora. Činjenica da je pobijeno, ne tako malo, ostavimo sad broj po strani, ne tako malo civila je da je bilo razloga da se bježi. Ponavljam uvijek istu rečenicu, sva sociologija to pokazuje – seosko stanovništvo ne napušta svoje kuće ako nisu doista životno ugroženi. Republika Srpska Krajina tih dana nije bila tako organizirana da stignu od sela do sela ljudima reći da krenu jer su imali jako slabe komunikacije i u vojsci, a kamoli s civilima.
Dakle, tu je bila kombinacija srpsko-hrvatskog pritiska na iseljavanje Srba iz krajine. U tom opet nema spora. Ne znam da je bilo dogovora Tuđman – Milošević, to mi nije vjerojatno, iako to neki tvrde. Tu su bili toliko sukladni i paralelni interesi da se nisu morali ni dogovarat. Trebalo bi tu i tamo, to biste vi mogli napraviti, emitirati Tuđmanov govor u Kninu. Tamo se vide te stvari sasvim jasno, gdje on govori, u najmanju ruku, s antipatijom. To je činjenica,” ustvrdio je Puhovski i onda malo ublažio retoriku:
“Takva je bila atmosfera, ti ljudi nisu otišli tek tako, to je bio pritisak, to nije bilo etničko čišćenje, to je ipak stupanj niže, ali Dodiku treba bilo što, jer je on čovjek koji je prevrtljiv da bi bio na vlasti.”
Nevjerodostojan haški svjedok
Voditelj je podsjetio Puhovskog da je bio svjedok u Hagu te pustio i snimku Pere Kovačevića u kojoj je napomenuo kako je upravo Puhovskog Haški sud odbacio kao nevjerodostojnog svjedoka, kao i knjigu popisa žrtava HHO-a.
“Istina je da ta knjiga nije prihvaćena kao dokaz. Istina je da su ustanovili i prije, a i u toj raspravi na sudu da postoje tzv. dvostruki unosi – Mara, Marija i takve stvari. Ustanovljeno ih je bilo 6, a sigurno ih ima još. O tom uopće nije bilo spora.
Međutim, sud se poziva na moje svjedočenje, dakle kao relevantno da se zaključi kako u toj knjizi postoje nevjerodostojni podatci. Kad sam ja završio svjedočenje predsjednik suda me je zamolio da ostanem na raspolaganju Vijeću još jedan sat da mu, kako je on rekao, kao stručnjak neke stvari još razjasnim. Postoji zapisnik, ali ljudi kao Kovačević, Hebrang… imaju svoje fantazije.
Ono što je najistinitije, najružnije, ta priča o 44 žrtve sud je zaključio da je nedvojbeno moglo se zaključiti da je 44 ljudi ubijeno. Mi u HHO-u smo prvi uveli u javnos svijest da je bilo zločina. Na našem popisu bilo je 667. Sad se radi novo istraživanje i broj je već preko 500, dakle nedvojbeno je nestalo i ubijeno 500 ljudi, a vjerojatno je i nešto više.
Nama je bilo važno da upozorimo na to da pripovijest o čistoj vojnoj akciji nije moguća,” zaključio je filozof i politički komentator Žarko Puhovski.
