Sve češće ruska policija kuca na vrata protivnicima rata, a prijavu protiv njih podnose susjedi, kolege, rođaci, pa čak i članovi obitelji.
Puno ljudi je trenutno poludjelo,” ispričao je svoju priču za DW 32-godišnji Kiril, IT-sistemski analitičar iz Moskve.
“Kad je krenula “specijalna operacija”, bio sam užasnut i širio sam razne postove protiv rata u Ukrajini. Jedan od mojih rođaka koji je zaljubljen u Vladimira Putina brzo je odgovorio. Putinov portret čak visi u njegovoj kući – kao u školama i državnim institucijama. Obasipao me raznim propagandnim video-snimkama na WhatsAppu, bilo je to jednostavno nepodnošljivo. Prvo sam to ignorirao, onda sam mu proturječio i na kraju sam sve to gurnuo u arhiv.
Jednog dana policija mi je pokucala na vrata. Rekla je da ima pritužbe na mene i da trebam poći s njima. U policijskoj postaji su mi pokazali slike zaslona s mog profila na Instagramu, kao i moje prepiske s ovim rođakom. Tada su policajci upitali: “Je li to vaš rođak?” Rekao sam: “Da”
Tijekom razgovora saznao sam da to nije prvi put da se rodbina žali na ljude koji se protive ratu. Policajci su priznali da su se i sami bojali da bi mogli biti poslani u Ukrajinu. Na koncu su me ponovno pustili. No, sada svoje objave na društvenim mrežama stavljam vidljivim samo prijateljima. Od tada mi je to nekako jezivo,” ispričao je Kiril novinaru DW te dodao:
“Nisam se toliko uzrujao zbog optužbe, nego više zbog činjenice da ljudi uopće nisu spremni prihvatiti vaše mišljenje, pa će čak učiniti sve da se predomislite. To je najteže. Ne znam nikoga od mojih prijatelja i kolega koji podržava ovu “specijalnu operaciju”. Često postoje problemi s rođacima koji rade u državnoj službi, gledaju državnu televiziju i poznaju samo ovo jedno gledište.
Rođak koji me izdao sada je na mojoj crnoj listi WhatsAppa, ali nastavljamo komunicirati. Nisam netko tko nosi ljutnju u sebi. On jednostavno ima sovjetski način razmišljanja i divi se određenom tipu vođe. Ljudima koji dožive ovako nešto savjetujem da ostanu ljudi. Mnogo ljudi je trenutno izbezumljeno, ali morate im oprostiti i sami ne postati takvi.
Još prije rata razmišljao sam o odlasku iz Rusije. Mislio sam na Srbiju. Ali ne mogu ostaviti svoju obitelj koja definitivno ne želi otići. Negdje duboko u sebi želim i ja ostati u Rusiji. To je lijepa zemlja, ali ne pod ovim režimom.“
Prijavio me otac
21-godišnju studenticu iz Moskve prijavio je vlastiti otac.
“Tetka me nazvala 10. travnja i rekla kako je došla policija i da želi razgovarati sa mnom. Ona mi je dala telefon i policajac mi je rekao da me otac prijavio – navodno zato što pišem proturatne postove, diskreditiram rusku vojsku i pozivam na ubijanje Rusa. Napisala sam razne postove, ali takve pozive definitivno nisam. Dok je policajac rekao da mi je otac bio pijan, tetka je u pozadini vikala da je alkoholičar,” ispričala je Ana za DW.
“Kada sam došla u policiju, istražitelji su već bili prilično nervozni zbog mog oca. Dokaz je trebao biti da je netko s Tajlanda navodno nazvao mog oca i rekao mu za moje objave. Dok sam bila u policijskoj postaji poslao mi je poruku da su mu namjestili. Načelnik policije me konačno pustio. Sutradan me otac nazvao da pita kako sam. Rekla sam ne baš dobro jer me prijavio. Odgovorio je: “Ipak te nisu zatvorili,” priča Ana.
“Odrasla sam s bakom i tetkom. Često sam posjećivala oca dok smo još bili u kontaktu. 2014. smo zajedno gledali Olimpijske igre iz Sočija, a razgovarali smo i o Ukrajini i prosvjednom pokretu na Majdanu. Već tada sam imala oporbene stavove i svađala sam se s ocem. Samo se smijao mojim političkim stavovima, ali to nije bilo agresivno.
Živio je kod nas neko vrijeme i tada me jako živcirao. Kada sam imala 13 godina pobjegla sam od kuće jer mi je prijetio da će mi iskopati oči, a policija jednostavno nije došla. Svi odrasli mi nikad nisu htjeli vjerovati da je previše pio.
Sad imamo ovakvu situaciju u državi: rat je, strašne stvari se događaju i ljudi to ne žele vidjeti jer im je to teško prihvatiti. Već sam u teškoj depresiji i sada je moja osobna situacija zasjenjena stanjem u kojem je cijela zemlja. Osjećam se još gore. U nekom trenutku želim otići, ali trenutno nemam sredstava za to. Ljudi u Rusiji trebali bi biti oprezniji, i kada su u kontaktu sa svojim rođacima, jer i oni vas mogu prijaviti policiji,” ispričala je novinaru DW-a.
“Ne želim više da moje dijete ide u školu u Rusiji”
Priča 30-godišnje Ksenije, bivše učiteljice iz Rostova na Donu veže se za susjede koji su je, kako je ispričala za DW, prijavili jer je na svom balkonu naslikala rusku i ukrajinsku zastavu kao jednu.
“28. veljače sam na svoj balkon na 16. katu naslikala dvije zastave kao jednu: rusku i ukrajinsku. 2. ožujka sam počela lijepiti letke “Ne ratu” na ulazna vrata i u lift. Ali već 4. ožujka policija je došla k meni. Pričalo se da su susjedi prijavili te zastave i rekli da sam terorist. Policajci su pogledali zastave i to je bilo to. Nakon toga sam nastavila lijepiti letke, ali ih je netko stalno trgao.
Kad sam 20. ožujka predavala u školi, kod direktorice je došla policija. Morala sam ići u policijsku postaju. Naš je domar poslao policiji snimku s nadzornih kamera u liftu naše stambene zgrade. Nakon upozorenja bilo mi je dopušteno da se vratim u školu. Dali su mi papir i olovku i rekli da sama napišem da dajem otkaz. Direktorica je rekla da ako sam toliko protiv vlade onda ne bih trebala raditi za nju, a škola je ipak državna institucija. Od tada živim od socijalne pomoći i pazim s kim razgovaram o ovim temama.
Ne želim ostati u Rusiji i učinit ću nešto ovog ljeta da spriječim da moje dijete ide u školu u Rusiji. Naravno da svojoj kćeri objašnjavam što se zapravo događa u zemlji i svijetu. Ranije sam išla na prosvjede u našem gradu kako bi ona imala bolju budućnost. Trenutno sam potpuno zbunjena, nemam ušteđevine i ne znam što činiti.“
Sva imena DW je promijenio iz sigurnosnih razloga.
