Dok cijene namirnica divljaju kao razlog navodi se rast cijena goriva koje je u Hrvatskoj skuplje već u Sloveniji i Mađarskoj i isto kao u Austriji i Njemačkoj.
Plaće, naravno, nisu iste. Time mislimo na prosječne plaće koje ne zarađuju razni menadžeri, političari ili tajkuni. Saborskoj zastupnici Karolini Krišto Vidović najava novog rasta cijena goriva kojoj je “doskočila” Vlada Andreja Plenkovića zaustavivši je na 13:08 kuna za litru dizela, bio je povod za još jedno pismo premijeru.
Vidović Krišto upitala je premijera Plenkovića kako je moguće da je dizel jeftiniji u Sloveniji i Mađarskoj te da Austrija ima gotovo identičnu cijenu dizela kao i Hrvatska, iako sve navedene države imaju znatno veći standard te osobne dohotke koji su, kao na primjeru Austrije, po tri puta viši već u Hrvatskoj?
“Potpuno je jasno da izdaci za zaposlene, prijevoz te ostali troškovi naftnih tvrtki jesu sastavni dio cijene naftnih derivata za građane, zaključila je saborska zastupnica te nastavila s upitom premijeru:” Ako zaposlenik benzinske crpke u Austriji ima tri puta veću plaću nego zaposlenik u Hrvatskoj, kako je moguće da su cijene dizela u Hrvatskoj i Austriji gotovo identične?”
Rasprodaja hrvatskih prirodnih resursa
Kako u Hrvatskoj pamćenje mnoge loše služi, Vidović Krišto podsjetila je premijera Plenkovića da je upravo pod njegovom “palicom” mađarski MOL dobio dozvolu za preradu hrvatske nafte. Sve to za vrijeme najintrigantnijeg ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, danas vice-guvernera HNB-a.
Cijene naftnih derivata u protekle dvije godine porasle su gotovo 40 posto, a cijene životnih namirnica i do 70 posto. Za to vrijeme plaće i mirovine ostale su skoro iste.
I dok druge države nastoje zadržati svoja dobra i zemlju, Hrvatska je praznu blagajnu popunjavala rasprodajom svojih prirodnih resursa, plodnih polja i uspješnih tvrtki. Ono što je još gore, rasprodaja hrvatske imovine, punila je i poneki privatni račun.
Sve se vraća, sve se plaća
Da sve to danas dolazi na naplatu jasno je po poruci trgovačkih društava naftnim derivatima poput Petrola, koji nakon intervencije hrvatske Vlade prijete nestašicom goriva.
I dok i inače maštoviti Hrvati pokušavaju doskočiti visokim cijenama goriva vadeći bicikle iz podruma ili tješeći se kako će hodanjem izgubiti koji kilogram, Mađari voze hrvatsku naftu kući, gdje se njihovi građani voze po jeftinijim cijenama goriva.
Hrvatski političari za to vrijeme poručuju Mađarskoj kako njene zabrane točenja goriva automobilima iz drugih država nije u redu, a Hrvatima da ćemo svi zajedno izdržati. Znaju Hrvati da su izdržali i puno teža vremena, no jasno je kako političarima i građanima s prosječnim prihodima ili crkavicama od mirovina novčanici nikako nisu jednako debeli.
Loše odluke uvijek dođu na naplatu, pa tako i prodaja Ine, a o čemu svjedoče i podaci objavljeni na stranicama Ministarstva gospodarstva gdje jasno stoji kako je 1952., dok je Ina bila hrvatska, proizvedeno 102 000 tona nafte i oko 6,5 milijuna prostornih metara prirodnog plina.
Naftna polja
Od 1952. godine. do 2018 god. u Hrvatskoj je opremljeno i pušteno u rad 45 naftnih polja i ukupno proizvedeno 106 milijuna tona nafte.
Najveća proizvodnja nafte u Hrvatskoj postignuta je 1981. godine, s iznosom od 3.140.777,000 tona.
I danas se crpi nafta iz hrvatskih naftnih polja, ali sirova se odvozi u Mađarsku. Istražuju se nova polja, ali ih istražuju strana poduzeća, osim onog u vlasništvu Ivana Čermaka.
Hrvatska je mala zemlja koja je nekada bila bogata. I danas je bogata, ali očito ne za Hrvate, posebice ne za “malog” čovjeka. I kako na kraju svake priče slijedi pouka, u ovoj naftnoj, trebali bi naučiti kako svaka odluka ima svoje posljedice, posebice ona kada na biralištima ne razmišljamo svojom glavom, već nekim svojim sitnim interesom.
