Ovog preslatkog Corgija vlasnik je, sumnja se, prije tri godine napustio na autobusnom kolodvoru, kamo sada odlazi svakog dana u nadi da će se ponovno susresti s vlasnikom
Ovo je priča o usamljenom psu pasmine Corgi, koji svaki dan besciljno luta u blizini autobusnog kolodvora u Kini i uvijek bulji u ljude koji prolaze i automobile koji prolaze.
Nitko ne zna koga čeka. Ponekad će, nakon što vidi prolaznika, aktivno reagirati i igrati se s prolaznicima ili čak juriti prolaznike i trčati preko ulice.
Ipak, bez obzira koliko daleko trčali s njim, uvijek će se vratiti na autobusni kolodvor.
Jedan od prolaznika je rekao da je ovo pas lutalica. Kako navodi, često vidi usamljenog Corgija kako sjedi sa strane ceste i promatra prolaznike. Ponekad će ga mnogi prolaznici nahraniti, ali nikad nije otišao ni s kim odavde.
No, baš kada je snimateljska ekipa snimala, sa strane se začuo muški glas. Čovjek je viknuo ime. Nakon što je čuo viku, pas je sretno potrčao k čovjeku.
Čovjek je rekao da je novi vlasnik Corgija, a nakon razgovora odveo je Corgija kući.
Ispostavilo se da Corgi ne živi u malom gradu već u zabačenom selu u blizini. Zašto se ovaj usamljeni pas onda pojavio na gradskom autobusnom kolodvoru?
Novi je vlasnik rekao da je Corgi izvorno bio pas lutalica i da ga je udomila njegova kćer. No, njegova kćer još uvijek ide u školu i vraća se samo vikendom. Stoga obično sam hrani Corgija dok mu je kćer u školi.
“Svaki put kada dođemo kući, za Corgija pripremim ukusno jelo od potrbušine. Ovo mu je omiljena hrana, ali ni ovo mu ne može zadržati srce na mjestu. Jako sam tužan jer je Corgi u protekle tri godine pobjegao bezbroj puta, a jer je grad 40 kilometara udaljen od kuće, svaki put se zabrinem“, ispričao je novi vlasnik.
“Svaki put nakon povratka kući, ako vidim da Corgi nije kod kuće, uvijek ga mogu pronaći odlaskom na autobusni kolodvor. Ono što je najnevjerojatnije je da bez obzira na to kako ga obuzdate, uvijek se može uspješno osloboditi lanca, a zatim otrčati do grada. Još mi nije jasno zašto Corgi želi ići na autobusni kolodvor, a i ako ga nitko ne nađe, može živjeti na autobusnom kolodvoru, ali dok ga netko nađe, svaki put će nas dobrovoljno pratiti. Neki ljudi kažu da Corgi samo čeka svog bivšeg vlasnika, ali sada su prošle 3 godine, a vlasnika nema nigdje“, nastavio je.
Ovaj put vlasnik je odlučio vezati uže izravno za Corgijevo tijelo i zatvoriti sve izlaze u dvorištu. Uz to, upalio je i kamere kako bi snimio na koji način Corgi bježi iz dvorišta.
Na prvu je Corgi bio miran, no, nakon tri sata Corgi je postao nemiran i lagano se otrgnuo s užeta, a zatim otrčao izravno u stražnji vrt i na kraju izašao kroz pukotinu u zidu i uspješno pobjegao iz dvorišta vlasnika.
Corgi, koji je pobjegao, žurio je cijelim putem, prošao ravno kroz pusto selo i otrčao do autobusnog kolodvora u daljini.
Corgi se konačno vratio na mjesto gdje ga je filmska ekipa prvotno snimila.
Zatim je sjeo i zurio u prolaznike na cesti. Gledajući pješake na cesti, sadašnji vlasnik je pretpostavio da bi razlog zašto je Corgi očajnički potrčao na autobusni kolodvor mogao biti taj što je bivši Corgi napušten na autobusnom kolodvoru, te, shodno tomu, još čeka vlasnika.
Koliko će Corgi još čekati ne zna se, a ako je suditi po Hachiku, čekat će do smrti.
