Čovjek kojega su ruski oligarski prije 22 godine odlučili postaviti na čelo majčice Rusije, danas je pun bijesa i želje za moći koja upravo njih dnevno košta milijarde.
Iako se pozadina psihopatske ličnosti Vladimira Putina traži u njegovom neimaštinom ispunjenom djetinjstvu, psihopatske karakteristike ličnosti puno vjerojatnije su ga obilježile samim rođenjem. Naime, djetinjstvo u siromaštvu tjera na potrebu za uspjehom i bogatstvom koje osoba može steći uz emocije i empatiju koje posjeduje, no Vladimir Putin, osim što je potpuno lišen tih osjećaja, ne poštuje zakone i pravila, ne brine se o pravima drugih i sklon je izuzetnom nasilju, za koje se ne osjeća krivim.
Godinama je gradio kult ličnosti u svojoj zemlji koji je hranio strahom naroda. Naime, svojih neistomišljenika Putin se rješavao na razne načine, od slanja u Sibir, u gulage, jednostavnog nestajanja preko noći, ali i trovanja. Doslovno nije birao sredstva, pa mu tako razni oblici mučenja svojih žrtava, kao ni njihovo ubojstvo, nije bilo strano.
Čovjek s pokeraškim licem
U KGB-u je izvježbao ne pokazivati emocije, koje je i tako teško “uhvatiti” na njegovom izoperiranom i izbotoksiranom licu. Putin nikada nije bio ni od velikih riječi, no Ukrajina mu je očito bila kost koja je zapela u grlu, a koju je odlučio pregaziti i preko nje pokazati snagu i moć kojoj godinama teži. Biti ravan svjetskoj sili poput SAD-a, Putinov je san koji je prije tri dana krenuo ostvarivati.
No, ovaj puta pun bijesa koji mu je izvirao iz svake riječi, iz svake prijetnje koju je uputio potencijalnim državama koje bi priskočile u pomoć Ukrajini. Oči na licu kojem se niti jedan mišić više nije u mogućnosti, zbog silnog botoksa pomaknuti, jasno su pokazale čovjeka koji ne djeluje više razumski. Čovjeka kojim je ovladala požuda za vlašću, bijes što ga Zapad nikada nije prihvatio kao čelnika svjetske sile ravne Americi.
Odlučio je krenuti u bjesomučni rat koji će napadom sa svih strana u isto vrijeme dobiti u dva dana i poslati poruku “teško onom tko mi se suprotstavi”. A Ukrajinci su mu se suptrostavili, kao što se polako, ali sigurno budi i revolt i pobuna u njegovom narodu koji ne želi rat s Ukrajinom.
Rat koji želi samo Putin
Rat zasigurno ne žele ni ruski oligarsi koji gube bogatstvo zbog dokazivanja jednog psihopata na čelu države i vojske. Koliko visoko mišljenje ima o njima pokazao je i sastanak gdje sjedi za stolom, dok je njih posjeo u polukrug dovoljno udaljen od njega da im pokaže koliko su ispod njega. Jesu li bili svjesni ponižavajuće scene koja je otišla u svijet, teško je znati, no pogledi pojedinih ruskih multimilijardera i milijardera pokazivali su da im je potpuno jasno kako imaju posla s psihopatom.
Ukrajina nije ispunila Putinova očekivanja
No, taj psihopat je sve više bijesan i sve manje pod kontrolom jer mu se nisu ostvarile namjere. Naime, umjesto da “blitz Krieg” koji je zamislio kao pad Ukrajine u dva dana, kao i njezine vlade te uhićenje Volodimira Zelenskog i ostalih s njegove liste za odstrel upali, Ukrajina se pokazala kao tvrd orah koji je spreman do kraja braniti se i obraniti.
Putin je računao na sankcije Zapada i pripremio se na njih, no nije računao na snagu domoljublja i snage koju čovjek dobije kada brani svoje. Nije računao ni da će u samo tri dana ostati izoliran, a posebice da će njegov narod usuditi se prosvjedovati i poručivati kako su “Ukrajinci njihova braća protiv kojih ne žele ratovati”.
Što je probudilo Putinov bijes?
Putinov bijes najviše je izazvao status sporazuma iz Minska koji se nije pomaknuo ni za milimetar. Pripojenje Krima pokazalo mu je da može nekažnjeno prisvajati tuđi teritorij i odlučio je kako više neće čekati da Ukrajina ispuni svoj dio sporazuma iz Minska. Razbjesnilo ga je i koketiranje Zelenskog sa Zapadom, najava ulaska Ukrajine u Europsku uniju, a posebice u NATO. Dok je bijes u njemu rastao poigravao se s američkim predsjednikom Joe Bidenom i okupljao vojsku. I krenuo. A, sada je već unutarnje pitanje Rusije kako se riješiti nepoželjnog predsjednika kojeg ne voli ni većina naroda, a sada smeta i oligarsima.
Kako se riješiti Putina?
Abramović je, primjerice, zbog njega protjeran iz Velike Britanije gdje je upravo kupio vilu na koju je utrošio 135 milijuna funti, a sada ne može živjeti u njoj. Pitanje je i hoće li zbog Putina izgubiti portugalsko državljanstvo, a svakodnevni gubici vjerojatno mu stvaraju pitanje tko će riješiti Putina kojega više nitko ne može kontrolirati, a koji se ponaša kao bijesan pas pušten s lanca.
Hoće li narod koji je izašao na ulice u čak 50-tak gradova, od kojih je veliki dio prosvjednika završio uhićen i završio tko zna gdje, odlučiti se na revoluciju i na silu maknuti psihopata na vlasti, veliko je pitanje jer ipak postoji svjesnost o krvoproliću na koje je u takvom slučaju Putin spreman. Hoće li to biti oligarsi? Malo je vjerojatno jer je Putin okružen ljudima koje je kupio i kojima vjeruje i koji će ga teško izdati. No, narodna izreka kaže “svaka sila za vijeka”, pa ni Putinova zasigurno neće trajati zauvijek, kao što će i strahota rata koju proživljavaju Ukrajinci, prije ili kasnije, završiti. Pitanje je samo s koliko ljudskih žrtava. A, to zasigurno ovisi o SAD-u i državama članicama EU-a, koje bi iako teško, mogle odlučiti u ovim izvanrednim okolnostima izvanredno primiti Ukrajinu u članstvo. Isto bi mogao učiniti i NATO, a to bi bio Putinov kraj, kao i kraj njegove vojske.
Strah od nuklearnog rata
Prijetnja nuklearnog rata koju je neizravno uputio Putin, zasigurno je prijetnja koju neće moći ispuniti, iako bi se to od jednog psihopata moglo očekivati. No, u takvom slučaju sigurno je da neće odlučivati samo on, ma koliko spreman na uništenje bio.
U 21. stoljeću suočeni smo s ratom koji je bio nezamisliv i jedini odgovor koji međunarodna zajednica može dati je zaustavljanje istog. Gledanje na vlastite interese dok ginu djeca, žene, starci u državi u Europi nezamisliv je grijeh i pogreška koja se ne smije događati. Iako Europsku uniju sačinjava 27 članica koje se sve moraju složiti, treba vjerovati da su sve te zemlje nešto naučile iz rata koji je vodio Hitler – čekanja i vjerovanja kako to neće biti tako strašno.
Iz Drugog svjetskog rata trebala je nešto naučiti i Amerika koja je, također, stajala sa strane i čekala dok nije bila prisiljena umiješati se. Nadajmo se kako Joe Biden, iako čovjek u poznim godinama, neće biti spor kada je u pitanju pružanje konkretne pomoći narodu Ukrajine i zaustavljanju rata. Ne treba zaboraviti kako je ovo i poruka svim budućim čelnicima država koji sanjaju moć i osvajanje tuđih teritorija.
