Manje riječi, više djela.
Piše: Lana Poljak Branisavljević
Dobar ti dan, dragi čitatelju! Šaljem ti pozdrave sa suncem okupanog dalmatinskog otoka. Volim te dane u godini kada mi sat na ruci više ne određuje kada ću i što činiti, kada se dan čini nekako puno duži, kada satima mogu promatrati svoju djecu u igri i šetati u predvečerje sa mužem uz more. Baš to su trenuci koji mi na poseban način otkrivaju moju duhovnu stvarnost. Vrijeme odmora tijela i duše nije vrijeme kada čovjek ne čini ništa, baš suprotno. Ljeto me uvijek potiče i budi u meni čežnju na promišljanje o promjeni, o tome da promatram što sam to činila u mjesecima koji su prethodili, gdje se to konkretno trebam mijenjati, gdje trebam rasti, postati nova i bolja osoba.
To nam je darovano vrijeme za usvajanje novih navika, za revnost, za budnost. Nas ne mijenjaju molitveni obrasci niti umni napori, ne mijenjaju nas naučena znanja, tekstovi niti knjige koje čitamo, pa čak i ako su ih i najmudriji ljudi pisali. Moje duboko iskustvo je da se promjena rađa i događa jedino u mom srcu.
Ona se ostvaruje kada shvatim koliko sam krhka i potrebna Očeve blizine. Dokle god sam uvjerena da puno toga znam, da sam već iskusna i mudrija od drugih, tada moja promjena još nije niti započela. Rado bih tada mijenjala sve druge, svoju svekrvu, muža, susjede prijatelje u molitvenoj zajednici, političare. Odjednom mi “sijevaju” ideje što sve treba oko mene mijenjati i čudim se kako su drugi spori, inertni, ne vide stvari kako bi trebalo. Sve mijenjati, samo sebe ne… Prepoznaješ li dragi prijatelju, da nas zlo upravo tu zaustavlja?
Kako je lijepo vidjeti kada je netko iznutra “oživio”, kada se u tišini nečijeg srca dogodio taj čudesan zaokret prema dobru, prema zdravlju. To nije nešto što se ostvaruje na silu. Volim biti u blizini takvih promjenjenih ljudi. Njihove riječi su duboke, snažne, iskrene, nikada ne zastrašuju, ne kritiziraju niti osuđuju. To su ljudi puni humora i istinske radosti. Promisli, postoji li u tebi takva čežnja za promjenom? Posjeduješ li tu duboku radost u sebi? Jesu li ljudi rado u tvojoj blizini? Pitaju li te rado za savjet i pozivaju li te u svoje društvo? To su neki od pokazatelja da su tvoji duhovni koraci koje činiš konkretni i da donose vidljive plodove u svakodnevnom životu.
Vjerujem dragi čitatelju da si se i sam uvjerio puno puta kako mnoštvo riječi, uvjeravanja i kritika nije nikoga promjenilo niti kome pomoglo. Pokret mog srca je bitan! Pokret mog duha je odlučujuć! Kada dopustimo Stvoritelju da nas svojom ljubavi iznova danas mijenja, da nas još snažnije dotiče tada postajemo donositelji ljubavi drugima. Čeznimo ovih dana za novim iskustvima duha, za radošću, raspirujmo nadu jedni drugima i budimo konkretni u pomaganju ljudima koji su u potrebi. Uz malo riječi budimo svjedoci istinskih vrednota ljudima koji žive pokraj nas.
Eksluzivno samo za Cronika.hr – Izvor: Hagio.hr