Domovinski pokret protiv predloženog modela spalionice infektivnog otpada na Rebru

“Gospodarenje zaraznim medicinskim otpadom Kliničkog bolničkog centra Zagreb godinama se oslanja na vanjske usluge zbrinjavanja, za što se u najmanju ruku može reći da je prilično skupa praksa, ne ulazeći u to kako je i gdje preuzeti infektivni otpad zbrinut,” mišljenja su u Domovinskom pokretu.

Upravitelj sustava odlučio je stvari promijeniti i osigurati vlastiti pogon za gospodarenje zaraznim otpadom, što bi trebalo biti u očitom javnom interesu. Stoga je sa stanovišta gospodarenja ovim otpadom jedne javne ustanove ovo dobra vijest. Međutim, ovdje je i kraj pohvalama ove inicijative jer realizacija te nakane pati od niza manjkavosti i slabosti, toliko da je moguće da predstavlja daleko veću ugrozu za javni interes nego što ga štiti,” mišljenja su u Domovinskom pokretu.

“U prvom redu, nema opcijske analize koja bi, uz spaljivanje otpada, temeljno razmotrila barem još jednu varijantu koja problem infektivnosti rješava sterilizacijom, a potom razmatra mogućnosti odvojenog zbrinjavanja, a moguće i recikliranja pojedinih produkata obrade.

Ponuđena je isključivo Studija o utjecaju na okoliš, u kojoj nema niti približne raščlambe otpada čije se zbrinjavanje razmatra jednom jedinom tehnologijom. Infektivni medicinski otpad sadrži zavojni materijal, komprese, gaze i slično, gdje uz određene polimere dominira pamuk, a drugu veliku skupinu čine šprice, igle, infuzije i sličan materijal i pribor, gdje se uz visokokvalitetne polimere pojavljuju i medicinski nehrđajući metali. O tome nema niti riječi, nego je za otpad koji se obrađuje naveden jedino ključni broj 18 01 03* te arbitrarno odabrana ogrjevna vrijednost od 7 kWh/kg i sadržaj pepela od 2,5 posto,” stoji u priopćenju Domovinskog pokreta u kojem se dodaje:

“Kolika je vlažnost ovog otpada, koliko i kojih tekućina dolazi ili može doći u tu struju otpada i time završiti u kotlu predloženog pogona nije među razmatranim pitanjima. Nije poznato ni koliko natrijevog klorida kao ni koliko PVC polimera i drugih problematičnih tvari može dospjeti u pogon, no značajan je izbor tehnologije izgaranja kojom se dozvoljava preko 1 posto halogeniranih organskih tvari u otpadu koji se spaljuje, što je česta karakteristika opasnog otpada. To je vidljivo iz projektirane temperature dimnih plinova od 1100 °C u minimalnom trajanju od 2 sekunde. Ovo su zahtjevi na radne uvjete kotla spalionice sukladno Direktivi o spaljivanju otpada^[1], te su namijenjeni izbjegavanju nastajanja najproblematičnijih zagađivala standardno vezanih uz spaljivanje, dioksina i furana. Međutim, ova projektna zamisao se zahvaljujući niskom kapacitetu spalionice (do 1200 tona godišnje, maksimalno 1750) po zakonu ne mora kontrolirati mjerenjem, pa dioksini i furani nisu na listi za kontrolu kvalitete dimnih plinova,” kažu u DP-u i naglašavaju:

“Stoga, radi se o spalionici radnih karakteristika za opasni otpad, smještenoj u sam centar grada koja zbog malog kapaciteta ne mora posjedovati Okolišnu dozvolu^[2] pa tako ni kontrolirati emisije za najtoksičnija zagađivala koja su u ovakvim postrojenjima dozvoljena do koncentracija od 0,1 ng/m³.

Budući da ovaj projekt predviđa spalionicu opasnog otpada u samom centru Zagreba, a da se pritom ne moraju kontrolirati i mjeriti razine vrlo opasnih plinova, mi u Domovinskom pokretu s razlogom smo zabrinuti za sigurnost i zdravlje građana Zagreba.

Kao velika prednost ovog pogona ističe se iskorištenje toplinske energije, pa se navodi kako će za potrebe grijanja bolnice godišnje isporučivati do 4.500 MWh toplinske energije. Međutim, čak i da se proizvede tolika količina toplinske energije, nije jasno hoće li se ona moći korisno utrošiti, posebno ljeti kada potrebe za grijanjem prostora nema te kad se toplinska energija koristi na posebnim lokacijama s nimalo jednostavnim rješenjima za primjenu alternativnog izvora energije. 

Osim toga, navodi se godišnja potreba za tzv. potpornom energijom od oko 20.000 m³nimalo jeftinog prirodnog plina, ili toplinskom ekvivalentu od 207 MWh t. energije, ili gotovo 5 posto obećane energije, koju baš i nije moguće u cijelosti iskoristiti. Nadalje, u redovnom pogonu spalionice potrebno je čak 20 kg praškastog materijala (NaHCO₃ / Ca(OH)₂ za neutralizaciju kiselina te oko 1 kg aktivnog ugljena u prahu za adsorpciju zagađivala u dimnim plinovima na sat.

To znači da za 1200 tona zaraznog otpada godišnje treba oko 120 tona praškastog reagensa te oko 6 tona aktivnog ugljena u prahu, što treba kupiti, dovesti i primijeniti, a potom i odvesti te zbrinuti, ovaj put kao opasni otpad. Iz navedenog je jasno da se radi o investicijski i operativno skupom rješenju, koji vrlinama obiluje samo kad se mnogo toga izostavi te kad ga se nema s čime usporediti,” pojašnjavaju iz DP-a i zaključuju:

“Ovaj projekt nas u Domovinskom pokretu zabrinjava iz mnoštva razloga, od zdravlja građana, isplativosti, cijene, pa do nepostojanja mogućnosti odvojenog zbrinjavanja i recikliranja pojedinih produkata. Stoga predlažemo da investitor vrati dokumente na doradu i naloži izradu studije izvodljivosti kojom bi se na ravnopravnoj osnovi razmotrilo nekoliko rješenja, a neka jedno od njih obvezno bude dokazano jednostavniji, jeftiniji i efikasniji sustav: sterilizacija na propisanoj temperaturi i trajanju, a potom mehanička obrada s proizvodnjom nekoliko produkata koji se kasnije mogu na drugoj lokaciji mehanički ili kemijski reciklirati.”