Jutros su se vlasnici zemljišta kod Lećevice, na kojem bi trebala niknuti dugo planirana “tvornica otpada”, našli u čudu – pristup im je blokiralo čak 20-tak pripadnika interventne policije i temeljnih policajaca iz Kaštela.
Razlog takvog odvijanja događaja je, navodno, izvlaštenje i uvođenje u posjed izvođača radova na izgradnji Centra za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije.
Kako bi osigurala zemljište i onemogućila desetak vlasnika parcela da dođu do svoje zemlje na lokaciji Šilovića doci u Kladnjicama, županijska tvrtka “Regionalni centar čistog okoliša” (RČCO) angažirala je zaštitare tvrtke “Bilić Erić Security”
Sporno je postalo dvadesetak hektara zemljišta na koje vlasnici nisu jutros mogli pristupiti. Umjesto njih pristup je dobio samo odvjetnik Darko Varnica koji ih zastupa, s kolegom Krunom Peronjom te opunomoćenik RČCO-a i voditeljica postupka Haidis Siriščević iz županijskog odjela Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove.
Naime, vlasnici su se žalili, a žalba još nije riješena, a tko zna kada će i biti. Upravo stoga, vlasnici zemljišta za svoje zemljište nisu ni primili novac. No, u Županiji Splitsko-dalmatinskoj dosjetili su se i odlučili ući na silu u posjed, odnosno započeti postupak izvlaštenja i gradnju. Novac za zemljišta položili su na poseban račun, a na zemljišta su već dovezeni bageri tvrtki “Sarađen” iz Stankovaca, slovenske “GP Holding” i “VGP Drava”, s kojima je sklopljen ugovor o prvoj fazi projekta u vrijednosti od 194 milijuna kuna.
Vlasnici zemljišta žale se da su prevareni od strane države, Županije i svoje Općine, koji su procijenili da kvadrat njihove didovine košta samo 15 kuna.
Kladnjičani kažu kako su im zemljišta odlučili platiti kao poljoprivredna, i to zahvaljujući sporazumima i predugovoru potpisanom u rujnu 2009., nakon čega su ishodovali lokacijske i građevinske dozvole za Centar, što znači da su poljoprivedno zemljište nakon predugovora prenamijenili u građevinsko i time povukli za nos vlasnike.
No, vlasnici nisu prevareni samo na ovaj način. Naime, predugovor koji su potpisali nije realiziran jer su prema njemu od Općine Lećevica trebali dobiti 20 posto cijene u roku od 30 dana – a nisu. Ostatak je vlasnicima zemljišta trebao biti isplaćen nakon rješavanja ZK stanja, prije 5 godina, a što opet – nije.
No, Općina Lećevica ovdje je samo pijun u cijeloj priči, puno veći igrači tu su Županija Splitsko-dalmatinska i Fond za zaštitu okoliša.
Županija je još za vrijeme bivšeg župana Ante Sanadera obvezala se isplatiti vlasnike zemljišta, a nakon njega obvezao se i sadašnji župan Blaženko Boban. Vlasnici nisu nikada isplaćeni, a sudeći prema uloženoj žalbi uopće ne žele po cijeni koja im je ponuđena prodati svoja zemljišta. A, tko bi i bio zainteresiran prodati kvadrat građevinskog zemljišta po 15 kuna!
Vlasnici zemljišta su preko odvjetnika Varnice izjavili žalbu protiv izvlaštenja, no Županija je očito procijenila kako će žalba biti riješena u njezinu korist i krenuli.
Cijena poljoprivrednog zemljišta u Sanaderovim Dugobabama i 65 kuna
Nezavisna vijećnica Renata Kelam, koja se odazvala na poziv mještana koji su joj dali glas na izborima kaže: “Treba napomenuti da je poljoprivredno zemljište u susjednoj općini Klis, zaseok Dugobabe procijenjeno na cijenu od 65 kuna. Je li to samo zato što je Ante Sanader iz tog mjesta? Zašto smo mi zakinuti i u tom ekonomskom dijelu?”
Kelam napominje kako je zaustavljena od strane policije i naglašava drugu stranu cijele priče oko tvornice otpada.
“Nitko se ovdje ne osvrće na ono najbitnije, uništenje prirode. Postavlja se pitanje hoćemo li kao i ostali stanovnici Europske unije morati kupovati vodu. Cijena flaširane vode na policama dućana je oko 6 kuna, a litra mlijeka 7. Voda nam je Bogom dana, a želimo je uništiti, a stočare uništavamo niskim otkupnim cijenama. U blizini su nam i Vrulje kod Trogira (Pantana), zaštićeni rezervat biljnog i životinjskog svijeta. Dokazano je da je boja, odnosno traser, izašla na Pantani, kao i na rijeci Jadro koja opskrbljuje vodovod za veliki dio Dalmacije. Nitko se tu ne osvrće na ekologiju, a ekonomski je neisplativo. Naime, iz Splita i drugih mjesta naše županije tu će se dovoziti otpad što je po relaciji i više od 60 kilometara,” kaže Kelam i dodaje:
“Lažiran je izbor lokacije. Naime, bez ikakve analize, helikopterskim obilaskom je zaključeno da je smeće najbolje pohraniti iza brda gdje nitko ne vidi. Što se zone sanitarne zaštite tiče, izabrana lokacija je bila u drugoj od tri zone sanitarne zaštite i na svima je zabranjena gradnja. No, 2000.-ih odlučuju uvesti i 4. zonu te rade lažno trasiranje kako bi lokaciju prebacili u 4. zonu.
Nezavisna zastupnica u Općinskom vijeću Lećevice tvrdi: “Zoniranje se trebalo raditi u vrijeme visokih i niskih kiša, međutim, 2006. godine osim što lažno određuju 4. zonu, zoniranjem u ljetnim mjesecima utvrđuju slabu povezanost s rijekom Jadro, koja napaja Split i okolicu. Analiziraju da je 66 dana do rijeke Jadro slaba ugroza, iako je “boja” dosla unutar 10 dana od prve velike kiše jer su boju pustili 30.lipnja.
Nakon brojnog negodovanja 2017. godine odredili su napraviti ponovno zoniranje i to samo u uvjetima visokih voda i obilne kiše, međutim, i tada rade prijevaru jer su čekali da kiša uzastopce pada 5 dana, a “boju”, odnosno “traser”, puštaju u ponornicu tek 6. dan kada je kiša stala i nakon što 20 dana nije bilo drugih oborina, pa se boja ovaj puta navodno nije ni pojavila. Na taj način zamagljuju oči javnosti.“
“Međutim,” dodaje Kelam, “po pravilima struke i nakon konzultacija ekoloških udruga sa slovenskim geološkim institutom uviđamo prijevaru i podvalu u kojoj su sudjelovale, zbog političkih prijetnji državnog tajnika Tomislava Mihotića te Ante Sanadera i Zlatka Ževrnje, i Uprava Hrvatskih voda gdje gosp. Đuroković odobrava takvo zoniranje kao relevantno, iako se direkor Hrvatskih voda u Splitu gosp. Tihomir Galić opirao takvom zoniranju.
Boja se na Jadru nije pojavila, a oni su povezali intervale zoniranja u razmaku od 11. godina i zaključili nepovezanost lokacije s izvorima pitke vode,” pojašnjava Kelam i dodaje:
“Unatoč molbama da se zoniranje napravi uoči prve velike kiše, to se nije napravilo, jer bi traser stigao puno ranije te bi se utvrdilo, kao i 79-ih godina prošlog stoljeća da je lokacija u Lećevici u 2. zoni sanitarne zaštite. Lažirano je i postojanje spilja i šišmiša u studiji, kao i broj padalina, dodaje Kelam.
“Postoje 3 spilje koje su neistražene s nastambama šišmiša na planiranom mjestu gradnje, no to nije zaustavilo plan gradnje, a niti su te informacije dospjele do javnosti zbog uske povezanosti politike i PR stručnjaka koji su od CGO Lećevice godišnje dobivali preko 2 milijuna kuna za takozvanu promidžbu, pa su pojedini novinari podržavali i požurivali izgradnju CGO-a i napadali one koji su mu se protivili.
Studija govori o prosječnom indesu padalina 760, jer ne smije biti veći od 1000,
međutim od 1976. do danas prosječne padaline su 1200, dok je samo 3 godine bila razina ispod 1000.
A, dodatna opasnost su i nove vremenske nepogode i obilne padaline u kratkom roku te s 200 ml kiše po metru kvadratnom u jednom danu došlo bi do ekstremnog prelijevanja viška vode pomiješanom s potpadkom u kom se nalaze živa i metal i time uništenjem pitkih voda Dalmacije.“
Renata Kelam tvrdi: “Studija je lažirana te nije pretpostavila opasnosti od malog potresa ili velike kiše koja bi u podzemlje ponijela mnoštvo opasnih čestica i trajno uništila velike pitke podzemne tokove koji napajaju Srednju Dalmaciju.
Idejni začetnici ovog zlog projekta uopće nisu marili za upozorenja o onečišćenju podzemnih tokova već su isključivo gledali gdje će zemljište biti najjeftinije te gdje nema puno stanovnika,” zaključila je nezavisna vijećnica Kelam.
