Ćirilica, dvojezične ploče i rezultati popisa koji dokazuju da Srba u Vukovaru nema dovoljno kako bi ostvarili nikome poželjna prava, nezaobilazna su tema kada je u pitanju saborski zastupnik Domovinskog pokreta i prvenstveno Vukovarac Stipo Mlinarić Ćipe.

Iako smo najljepše godine proveli u gradovima udaljenim tek deset-petnaest kilometara, Ćipe i ja se nikada nismo susreli. Možda sam povremeno noću u svojoj djevojačkoj sobi u Vinkovcima te ’91. čula njegov kalašnjikov kako prekidajući noćnu tišinu odgovara na neprijateljsku “ciganku”. To su bile te ratne godine koje su se usjekle svima nama koji smo, svatko na svoj način sudjelovali u Domovinskom ratu – ratu u kojem je jedan za drugog bio spreman dati život. Danas je sve drugačije. Rata nema, ali nema ni solidarnosti, a ni volje za borbu za bolje sutra. Rijetki su oni spremni izboriti se u miru za svoju domovinu, a ljubavi za svoj narod ostalo je tek u tragovima. Narod se povukao u sebe, prepustivši se malo sebičnosti i puno razočarenju, očekujući da netko drugi izbori bolji život.

Stipo Mlinarić Ćipe, nije čekao ni tada ’91. da netko drugi uzme pušku, pa je i sada odlučio kako neće ostati po strani dok drugi napuštaju sela i gradove lijepe naše u potrazi za boljim životom. Ćipe je shvatio – puškom su izborili slobodu, u saborskim klupama treba izboriti bolji i pravedniji život. Te ’91. nismo se upoznali, ali sada je nastao intervju u kojem smo se oboje prisjetili vremena, ljudi, borbe, ljudskosti, bliskosti i hrabrosti. No, počeli smo s onim najaktualnijim, izbornim rezultatima u Bosni i Hercegovini.

Jeste li očekivali drugačije rezultate?

Nadao sam se. Uvijek postoji nada da će napokon Hrvati izabrati svog predstavnika. Što god ja mislio o bilo čemu, Domovinski pokret je pozvao da se izađe i glasa za kandidatkinju HDZ-a Krišto. Bez obzira, što god mi mislili o HDZ-u i u Hrvatskoj, a pogotovu u BiH, vidjeli smo da je to prilika da Hrvati dobiju napokon, kakvog-takvog, svog predstavnika kojeg su oni izabrali, a ne kojeg su izabrali Bošnjaci. Ja sam mislio da će gospođa Krišto uspjeti proći, ali nažalost nije.

Je li to došlo vrijeme da se u Bosni i Hercegovini osnuju nove stranke, poput primjerice Domovinskog pokreta? Možda da Domovinski pokret pruži ruku prijeko u BiH i pomogne Hrvatima?

Domovinski pokret gleda na Hrvate iz Bosne i Hercegovine isto kao i na Hrvate koji žive u Americi i Australiji, u Njemačkoj i u Irskoj. Nažalost, mnogi su Hrvati raseljeni, ali kažem, gledamo ih sve istim očima, ne pravimo nikakve razlike ni u svijetu, ni u srednjoj Bosni, ni u Mostaru, ni u Posavini. Svi nam oni znače kao i Hrvati u Hrvatskoj. To je naš narod, nećemo ga se odreći nikada. A, što se tiče osnivanja Domovinskog pokreta u BiH, ne znam, mislim da se prvo treba razračunat s HDZ-om u Hrvatskoj.

Sva ta pomutnja u BiH zapravo je nerad stranke na vlasti u Hrvatskoj, a to je HDZ, to je Andrej Plenković, to je ta ekipa koja se hvali da imaju veze po Briselu, da imaju veze po svijetu, da diplomacija vrhunski radi svoj posao, a nisu u stanju promijeniti izborni zakon koji je totalno nepravedan – da drugi narod bira drugom narodu predstavnika. To nema nigdje na svijetu.

To je isto kao da mi Srbima koji imaju pravo na tri zastupnika u Hrvatskom saboru, što je po meni nonsense, to ne bi trebalo tako bit jer ni jedna država u Europi nema to što mi imamo u Hrvatskoj, pa da mi Hrvati tim manjinama biramo njihove predstavnike. To nije pošteno, to nije dobro. Nažalost, to se nama događa u BiH. Plenković je sjedio skrštenih ruku, mjesec dana prije izbora je pokušavao kao nešto, ali to samo da zamaže oči. Nažalost, po starom izbornom zakonu se išlo na izbore i onda nije ni čudno da je Komšić opet pobijedio.

Da, ali evo izborna večer, izborna noć, pristižu rezultati i Schmidt objavljuje prvu izmjenu Izbornog zakona

Totalno kukavički, totalno zakašnjelo. Izmjene Izbornog zakona trebalo je donijeti da se na ovim izborima može ići po njima. Do tada se trebao promijeniti Izborni zakon. To donijeti i objaviti kada se očekuju rezultati, tu se vidi kukavičluk gospodina Schmidta i da bi dobilo što manju medijsku pozornost. Kada sam pročitao nisam mogao vjerovati. Četiri godine je do novih izbora.

Eto, kaže da će promjena Izbornog zakona još biti, a naš Radman Grlić se hvali kako je to uspjeh HDZ-a i veliki rad u Briselu. E, da nije bilo, kaže, Milanovića i njegovih opstrukcija vrijeđanjem gospodina Schmidta, bio bi i Izborni zakon prije izbora.

To su prepucavanja dva brijega, Markov trg i Pantovčak, i mislim da je ljudima već pomalo toga dosta. A, što se tiče Milanovića, nisam primjetio da je on opstruirao, štoviše nagovarao je da se promijeni Izborni zakon. Čak je davao ritam i HDZ-u i Plenkoviću i Radmanu Grliću. Ne vidim da je on što tu opstruirao, nego je se i iznad mojih očekivanja zalagao za Hrvate u BiH. Iako, je i on mogao tu puno više napraviti. To su ti naši političari koji su u Hrvatskoj jako glasni, to je i Andrej Plenković, ali to je i Zoran Milanović. Kad je Milanović rekao da treba blokirati Švedsku i Finsku – što ih nije blokirao kad je bio tamo, što nije stavio veto, nego prebacio na Sabor. Tako i Plenković isto radi. U Hrvatskoj prodaju demagogiju, a kad dođu u Brisel su male pudlice koje ne smiju ništa reći. I to nije dobro, to se mora promijeniti u hrvatskoj politici. Hrvatska politika mora zastupati hrvatske interese i u Briselu i u Mostaru i u Sarajevu i u Beogradu i u bilo kojem drugom gradu. Nažalost, to hrvatska politika i hrvatska diplomacija ne rade već 20 godina. Zbog toga i nastaju problemi.

Kako komentirate Milanovićevu retoriku?

To je njegova retorika. Po meni njegova retorika nije dobra, ali da govori ono što bi ja potpisao što se tiče Hrvata u BiH, to je točno. Samo, sve se to može na drugačiji način i puno manje svađalački već što on radi.

No, morate primjetiti da su se njegova retorika i stil, pa čak i pogledi puno promijenili od vremena kada je bio premijer do sada kada je predsjednik. Potpuno drugačiji čovjek.

Vidljivo je meni da se on puno promijenio. Nadam se i da je shvatio svoju pogrešku oko ćiriličnih ploča koje je na silu preko noći htio postaviti u Vukovaru, a zbog čega je izgubljen jedan mladi život. Zbog tih njegovih ploča je pod zemlju otišao Darko Pajčić, moj prijatelj. Milanović je tada nametao ćirilicu, a mi smo svi u Vukovaru dobro znali da taj postak Srba nije taj koji je prikazan. Da je taj popis 2011. bio lažni popis, da su na njega stavljeni Srbi koji ne žive u Vukovaru.

Nosili smo dokaze i za vrijeme Jadranke Kosor, dok je bila premijerka, i za vrijeme Zorana Milanovića, pokazivali smo kuće koje ne postoje, a gdje je bilo prijavljeno po dvadesetak Srba. Nitko nije htio to uvažiti, ni oni, ni ministar Bauk koji je bio tada za upravu. Nitko nije htio uvažiti, već su na silu htjeli postavljati ploče. Nažalost, 30 branitelja je tada dobilo prekršajne prijave, platilo kazne, odvodila ih policija i što je najgore, jedan život je ugašen, onaj Darka Pajčića kojeg je onaj policajac Habadoš, sin krajinskog milicajca koji ga je nabio na zid, i nije ni odgovarao za to iako je jedan život ugašen.

A, bili smo sto posto u pravu. Evo, sad popis pokazuje da je njih u Vukovaru tek 29 posto, iako ja i sad tvrdim da to nije prava brojka, jer bilo je online popisivanje i mogao je se netko upisati iz Beograda, mogao je se netko upisati iz Austrije, iz Njemačke, upisat se i reći da živi u Hrvatskoj, a zapravo ne živi u Hrvatskoj. Mi Vukovarci koji živimo tamo, kao i svatko tko živi u manjem gradu, znamo se, što se kaže, ono u glavu. Znamo, vidimo koliko je ljudi u gradu. Nažalost, nitko se neće ni ispričati Vukovaru i Vukovarcima što su nas maltretirali 10 godina da se stave dvojezične ploče, da se uvede ćirilica… Obični domaći Srbi to ne žele, osim pripadnika SDSS-a, pogotovu u istočnoj Slavoniji.

Ta je stranka nastala od SDS-a, samo je dodano jedno S ’97 godine poslije mirne reintegracije. To je, zapravo, stranka osuđenog zločinca Gorana Hadžića, gdje Stanimirović i danas u Vukovaru upravlja s tom strankom. Njegov izbor je Dragana Jeckov i sve ostalo. I ti ljudi, taj SDSS je znao da nije pravo stanje na terenu, da nema 34 posto Srba u Vukovaru, ali je namjerno, šutljivo htio staviti soli na rane Vukovaru, za kojega, na kraju krajeva, nitko nije ni odgovarao, ni vojni vrh JNA, niti politički vrh Srbije. Nije nitko odgovarao za srušen grad poput Hirošime, ni ubijeno 2717 ljudi na kraju, silovane žene i ljude koji su završili po logorima, preko 6-7000 Vukovaraca je prošlo kroz srbijanske logore. Nitko nije odgovarao, kao da se nije ni dogodilo. Već, pokušavaju ovakvim prizemnim stvarima nametat u taj grad ćirilicu gdje ga je ta ista ćirilila sravnila sa zemljom.

Da oni imaju malo odgovornosti i da ono što oni floskule prodaju, i Andrej Plenković koji je neki dan izgovorio na aktualom satu da je on ušao u koaliciju sa SDSS-om znajući da će izgubiti 2-3 posto svog biračkog tijela, ali je ušao zbog pomirenja. Nema pomirenja na lažima. Pomirenje se jedino može graditi na istini.

Možemo li se vratiti na osnivanje SDSS-a, odnosno SDS-a? Je li SDS sudjelovao u ratnim zločinima na Ovčari i Veleprometu?

Je. Sigurno. 18.11.’91. su imali sjednicu na Veleprometu, gdje su zapravo bili pokrivalo JNA, bili su smokvin list JNA. Zapravo, su amenovali Ovčaru i sva druga stratišta i na kraju krajeva su inzistirali da se vrate zarobljenici iz Srbije u Vukovar, da im se tamo sudi. Tako da je taj SDS, današnji SDSS, napravio jako puno pakla u Slavoniji i za ništa nisu odgovarali. Ja samo pitam, ako već nije do ljudskih života, a ljudski život je najvredniji, 7 godina su crpili naftu iz Đeletovaca. Hrvatskoj državi nije palo na pamet da Srbiji ispostavi račun za to što je krala naftu iz naših naftnih polja koja su bila okupirana, a to su Đeletovci. Da ne govorim za šume. Šuma Đergaj je posječena skroz, drvo odvezeno u Srbiju. Hrvatska država nikad nije podnijela zahtjev za ratnu odšetu da se plati to što su pokrali u tih 6-7 godina. To mi nikako ne ide u glavu da hrvatskoj državi nije stalo do njezine imovine, a prvenstveno ljudi.

A, o dobrobiti SDSS-a sve govori kada mi naše mrtve nalazimo, evo prije 4-5 mjeseci, u Boboti na smetlištu. Toliko o Plenkovićevom suživotu. Kakav je to suživot ako je svaka baba tamo znala da su oni ubijeni ’91. godine i pokopani na smetlište i nitko nije htio reći 30 godina. Neki očevi i majke su umrli u najgorim mukama, nisu sahranili svoju djecu koju smo mi slučajno našli na smetlištu u Boboti.

I sad se kopa još jedno smetlište u Petrovcima, Petrovačka dola. Samo, što je to ogroman posao, to je ogromno smetlište. I sad vi trebate tražiti svoje branitelje po smetlištu, a oni šute i neće reći gdje su.

Kada govorimo o Stanimiroviću, govorimo o Vojislavu Stanimiroviću?

O Vojislavu Stanimiroviću koji je bio snimljen kamerom TV Beograda kada je bio na padu Vukovara, a gdje je snimljen i na Ovčari. Postoji snimak. Ja ne mogu tvrditi da je on ubijao tamo, niti sam to vidio, ali čovjek je bio gradonačelnik okupiranog Vukovara. Nemoguće da nije znao što se događa, nemoguće da nije znao gdje su ljudi ubijani, a iako ih on nije ubijao znao je gdje su ubijani, gdje su bačeni i gdje su zakopani. To je sigurno znao, a vjerojatno i dandanas zna. Samo, što se Andrej Plenković pravi da on to ne zna.

Kako je moguće da čovjek koji je bio gradonačelnik okupiranog Vukovara, već sama ta činjenica, može doći u Hrvatski sabor, sjesti u klupe hrvatskog parlamenta? Ja mislim da se ljudima koji su osnovali taj naš Hrvatski sabor, “sveto hrvatsko mjesto” okreću kosti u grobovima.

Točno to. Točno to. Okreću se kosti u grobu i predaka naših, ali i 15.000 ljudi koji su poginuli za ovu državu da bi se stvorila. Ali, nisu oni tamo mogli doći sami. Njih je tamo stavio HDZ. I to je tako. HDZ i SDP, ali više HDZ. Gurnuo ih je Ivo Sanader, a nastavio je Andrej Plenković. I Milanović je imao dobre odnose s njima, iako nije išao s njima u koaliciju. Ali, poklonio im je skoro cijelu ulicu u Preradovićevoj, pa mu je danas izgleda žao. Poklonio je pravoslavnoj crkvi koja u cijeloj povijesti najviše pravi nered u našoj državi. Naknadna pamet je uvijek takva…

Nastavak intervjua sa Stipom Mlinarićem Ćipom pročitajte u srijedu, 05. listopada 2022.