Studija iz 2002. pokazuje kako je „uspjeh koji djeca kasnije postignu u formalnom obrazovanju najvjerovatnije povezan s iskustvima učenja zasnovanim na igri”, kao i da prekomjerno formalizirano učenje može usporiti taj proces.

Nema nikakve sumnje da bogatstvo jezika – pisanog, izgovorenog, otpjevanog ili čitanog naglas – igra odlučujuću ulogu u ranom čovjekovom razvoju. Bebe već pokazuju reakciju na riječi koje su čule dok su bile u stomaku. Roditeljima se savjetuje da djeci čitaju dok su još bebe.

Knjige su naročito važne za stjecanje bogatog lingvističkog iskustva jer pisani jezik često obuhvaća širi, iznijansiraniji i precizniji vokabular u odnosu na govorni jezik. To pomaže djeci da obogate i prodube svoj fond riječi.

Budući da se smatra kako je najraniji dodir djeteta s jezikom od suštinske važnosti za njegov kasniji usjpeh, na početku školovanja najveća pozornost posvećuje se upravo jeziku.

Cilj da sva djeca trebaju naučiti čitati i pisati danas još više dolazi do izražaja jer znanstvenici upozoravaju kako je pandemija produbila jaz, uzrokovan nejednakim obrazovanjem, između dobrostojećih i siromašnih obitelji.

Formalno obrazovanje u nekim državama kreće s četiri godine

Često se kao argument za takav sustav uzima da dijete već u ranoj dobi lakše uči.

Ako se usporedi ovaj sustav s onim od prije nekoliko desetljeća zasnovanim na što više igre u ranom uzrastu, možemo vidjeti veliku promjenu koja se zasniva na potpuno različitim stavovima o tome šta je potrebno djetetu da bi napredovalo.

U Americi se dio obrazovne politike zalaže za standarno testiranje kao način mjerenja obrazovanosti i napretka.

U Veliko Britaniji djeca se testiraju u drugom razredu osnovne škole (uzrast 5-6 godina) kako bi se provjerilo je li postignut standardni nivo znanja čitanja.

Kritičari upozoravaju kako rano testiranje poput ovog može odvratiti dijete od čitanja, dok pobornici tvrde da ona mogu ukazati na onu djecu kojoj je u ovom dijelu potrebna dodatna pomoć.

Međutim, mnoge studije pokazuju kako naglasak na obrazovanju u ranom uzrastu ne donosi puno koristi.

Jedan izveštaj iz 2015, napisan u Americi, pokazuje kako se naše shvaćanje onoga što djeca trebaju postići u vrtiću promijenilo, što je dovelo smanjenja vremena za učenje putem igre. Način na koji djeca uče i kvaliteta okruženja od najveće su važnosti.

„Savladavanje čitanja kod mlađe djece jedna je od najvažnijih stvari koje omogućava osnovno obrazovanje. Ono je neizmjerno važno kada je riječ o napretku u životu djeteta”, tvrde profesori osnovnog obrazovanja u Londonu.

No, mnoge studije potkrepljuju tvrdnju da znanja stečena u predškolskoj dobi blijede nakon tog perioda.

Drugim riječima, djeca koja su redovno prisustvovala predškolskoj nastavi nemaju bolje osnove kasnije tijekom osnovne škole u odnosu na onu koja nisu pohađala predškolsku nastavu.

Međutim, rano obrazovanje može imati pozitivan utjecan na socijalni razvoj, što kasnije ipak može utjecati na uspjeh u životu, ali ne i na unaprijeđenje intelektualnih vještina. Ne treba zaboraviti kako preveliki pritisak može izazvati probleme na duže staze.

Istraživanje je pokazalo važnost učenja zasnovanog na igri u ranom uzrastu.

U tom smislu znanstvena je studija pokazala kako su neprivilegirana djeca u Americi, koja su, po slučajnom uzorku, bila upisana na program učenja jezika zasnovanog na igri, imala manje problema u ponašanju i emotivnih problema kada su napunila 23 godine, u usporedbi s, isto tako, nasumično odabranom djecom koja su pohađala program zasnovan na „direktnom podučavanju”.

Ako kasnije počneš, ostvarićeš bolje rezultate?

Za razliku od Velike Britanije i Amerike, u nekim zemljama nije prihvaćena teza da se s poučavanjem djece treba početi u ranom uzrastu. Primjer je naša zemlja, kao i Njemačka, Iran i Japan, gdje djeca školovanje započinju od šeste godine.

U Finskoj, koju smatraju za zemlju s najboljim obrazovnim sustavom, djeca kreću u školu sa sedam godina. Usprkos ovom očiglednom kašnjenju, finski studenti ostvaruju bolje rezultate u usporedbi s vršnjacima iz Velike Britanije i Amerike.

U prilog obrazovanju koje naglasak stavlja na dječije potrebe, finska djeca se puno više igraju u razdoblju kada idu u vrtić i nisu izložena školskim zadacima i obavezama.

Istraživanja zaključno pokazuju kako s učenjem i čitanjem djece treba krenuti kasnije

Dakle, naša opsjednutost učenja čitanja i pisanja u ranom dječjem uzrastu ipak nema osnova, jer je očito kako ne postoji ni očigledna korist od toga.

S druge strane, ako vaše dijete pokaže želju i interes za čitanje prije nego krene u školu, to je, također, sasvim u redu, dokle god istovremeno ima puno vremena za igru i zabavu.