LEĆEVICA Ljudi koji se cijeli život bore s vjetrenjačama dobivaju – vjetropark

Šest vjetroelektrana treba niknuti na tromeđi Prgomet-Kaštela-Lećevica, što je stanovnike Radošića dignulo na noge, a po svemu sudeći vjetropark je kap koja je prelila čašu.

Hoće li oni koji su donijeli odluku uz vjetropark postaviti i klupice da sjedimo oko vjetroelektrana i slušamo taka-taka i što prije puknemo na živce,” pitaju se stanovnici Radošića kojima bi prema planu vjetrenjače bile udaljene tek stotinjak metara od kuća.

A, stanovnicima Općine Lećevica prekipjelo je. Prvo autocesta, pa smeće, a sada još i vjetropark, ispričao je vlasnik Etno eko sela Škopljanci iz Radošića, koji je prodao kuću u Kaštelima kako bi uložio u kuću na selu i bavio se turizmom. No, nije samo Marko Škopljanac ogorčen viješću da će mu pogled iz kuće padati na 6 vjetroelektrana visine 105 metara s elisama 150 metara u promjeru, nakon što je vijećnica Domovinskog pokreta u Lećevici, Renata Kelam, otkrila kako je smeće tek jedan u nizu problema ovog kraja u zaleđu Kaštela, koji se nižu jedan za drugim.

“Dobio sam poruke od 60-70 ljudi iz Radošića koji su ogorčeni do te mjere da su spremni izaći na prosvjede i svojim tijelima spriječiti postavljanje vjetroelektrana,” kaže Škopljanac te dodaje kako poruke nisu za prepričati jer su prepune ogorčenja.

“Zamislite, cili život gledati ćemo u “helikopter”, a tekuću vodu imamo kada je izvučemo iz čartnje i prolije se. Napon struje je u zaseocima Bralići, Kevići i Vlastelice toliko slab da kada čovjek uključi bušilicu ugasi mu se televizor,” priča Marko Škopljanac priču nevjerojatnu za 21 stoljeće.

Prema planu koji su otkrili u rješenju objavljenom na stranicama Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja vijećnici Domovinskog pokreta i Mosta iz Lećevice i Kaštela, stanovnici Radošića i zaseoka Đirlići, Škopljanci, Kelami, Zoraje… gledati će u vjetroelektrane odozdol na Oporu, dok će stanovnici zaseoka Botići, Kaštel Novi, pogled na njih spuštati odozgor. I jednima i drugima vjetropark će biti u susjedstvu, a da ih nitko nikada nije upitao žele li to i pristaju li.

No, da krenemo ispočetka, a početak plana skovan je davne 2001. godine kada su postavljeni mjerači vjetra. Da nema razloga za brigu stanovnici ovog kraja u Zagori čuli su odmah, a sve je obrazloženo, vjerovali ili ne, šišmišima koji ovdje žive, a zakon ih je proglasio zaštićenom vrstom.

I iako je ovaj kraj, kako sami stanovnici kažu Bogom dan, zbog blizine mora, planinarskih staza, staza za bicikliste, čak dva planinarska doma, pa i životinja poput divljih svinja, bena, zečeva, srna, a odnedavna i medvjedicom s malim medvjedima u Trolokvama, stanovnici koji se cijeli život bore s vjetrenjačama dobivaju vjetropark.

Borba protiv Centra za gospodarenje otpadom Lećevica, za koji se ne zna je li propao zbog sporosti vlasti ili stanovnika koji vladajućima poručuju da smeće voze u svoje dvorište, još nije smirila duhove u ovom kraju, a sada ih nitko ne pita ni žele li u svom dvorištu vjetrenjače. Nitko ih, zapravo, nije pitao ni žele li autocestu ili željeznicu, a ne pita ih ni žele li vodovod ili normalan napon struje. Ne pita ih ni žele li škole, vrtiće, ljekarnu i Dom zdravlja, pa nije ni čudno da ogorčeni kažu: “Neka nas zatvore ka rezervat. Neka ni Malački ne prilaze, samo neka nas puste na miru. Jesmo li mi neki ljudi? Je li se nas nešto pita!?”

“Mi smo za njih gamad, jer da nismo onda bi uložili nešto, a ne dali nam smeće i vjetrenjače. Di ljudi hoće nek stave, a mi nećemo. Ni da imamo koristi, nećemo. Zamisli, gledat to cili dan. Puknit na živce,” kaže ogorčeno Škopljanac koji ne proziva nikog, samo iznosi svoje i mišljenje ostalih stanovnika te dodaje “Đavla bi mi znali da nije Renata iskopala. Vjetroelektrane bi bile postavljene, a da mi pojma ne bi imali.”

“Neka oni to stave na Kozjak di je tunel, pa neka turistima mašu elise za dobrodošlicu,” dodaje. A, ogorčenje je zaista veliko. “Mi smo ka hemeroid – priđu priko nas i je.. nas tko stigne. Nismo mi neki domorci. Nismo protiv obnovljive energije, ali neka stave na brdo gdje nema nikoga. Mi nemamo nigdje drugdje ići, jer nismo osigurali nigdje ništa osim ovoga ovdje. Možemo ići jedino spavati u Split u pothodnik ili ne daj Bože u bolnicu,” riječi su koje odaju da je kap zaista prelila čašu.

“Tu je poginulo sedam branitelja, puno ih umrlo, a živućih je još oko 40-tak, a sada im hoće za spomenik staviti vjetrenjače da im lupaju. Neka ih stave na autocestu, tamo puše jaka bura,” poručuju iz Radošića.

U Radošiću se već neko vrijeme stanovnici uspješno bave turizmom, a o čemu svjedoči i 15 bazena, 150 dana popunjenosti kuća i vraćanja talijanskih lovaca koji dolaze zbog bena. Hoće li turistima biti zanimljiv turizam uz pogled na vjetropark i zvuk koji će se zasigurno ne samo čuti, već i biti iritantan, pitanje je na koje se odgovor već zna, pa nije ni čudo da je stanje došlo do usijanja.

Vijećnici Domovinskog pokreta iz Lećevice i Kaštela te Mosta uz stanovnike su i spremni boriti se da se vjetropark izmjesti. Domovinski pokret je od Općine Lećevica zatražio i službeni uvid u dokumentaciju o prvoj sjednici vezanoj za vjetropark održanoj u Općini Lećevica 08. rujna 2009. godine, kao i dokumentaciju s javnog savjetovanja od 27. kolovoza 2010. za koje stanovnici ovog kraja nisu niti čuli, a kamoli se savjetovali.

Ono što znaju je da za otvaranje OPG-a za vinariju treba napraviti studiju o utjecaju na okoliš, čega je vjetropark oslobođen prema rješenju Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 10. kolovoza 2021. godine.