Ispričavanja hrvatskih čelnika počela su u Kninu, no za žrtvu Vukovara predstavnici lokalnih Srba koji su činili ratne zločine ne žele se ispričati, jer tvrde kako zločina nije bilo.

Tko je učinio zločine na Ovčari, ako načelnik općine Negoslavaca, mjesta u kojima su pronađene i grobnice s ostatcima tijela pogubljenih na Ovčari, tvrdi kako su Negoslavčani u ovoj priči potpuno nevini? Iako se imena znaju, a preživjeli, pa i pojedini Srbi već godinama ukazuju na počinitelje iz Negoslavaca, Dušan Jeckov ima drugu, svoju istinu.

Prigodom prvog intervjua rekao mi je kako vrijeme rata nije proveo u Hrvatskoj, već u Srbiji. Danas je načelnik tog većinski srpskog mjesta, gdje prosjek kvari tek pokoja Hrvatica udata za Srbina. A jedna od njih mi je, uz uvjet da joj ne otkrijem identitet, ispričala koliko joj je teško palo što je muž ratovao na srpskoj strani, a protiv njenog oca i braće koji su branili Hrvatsku. Za ratne zločince kaže kako svi u Negoslavcima znaju imena, no zbog straha za goli život vlada zavjet šutnje.

Je li Dušan Jeckov, načelnik Negoslavaca podlegao zavjetu šutnje svjestan kako je upravo na njegovoj zemlji, koju je u međuvremenu prodao, bila jedna od grobnica mučenih i pobijenih u Vukovaru ili je zaista uvjeren u nevinost Negoslavčana, teško je znati. No, glavni argument u nepostojanje ratnih zločinaca iz Negoslavaca je zapravo ruganje Hrvatima koji ratne zločince nisu kaznili. I htjeli mi to priznati ili ne, ali Jeckov je tu u pravu, jer oni koji su zaduženi za kažnjavanje zaboravili su kako se ratni zločini kažnjavaju i kako se ne bi ponovili.

Gospodine Jeckov, hoćete li biti u Koloni sjećanja i hoćete li se ispričati u ime Negoslavčana koji su sudjelovali u zločinu na Ovčari i općenito u napadu na Vukovar?

Vi ste već radili samnom intervju i to opširan, pročitao sam ga i napisali ste sve što sam rekao. Inače, Vi ste jedna od rijetkih kojima sam dao intervju.

Hvala, ali sada Vam postavljam drugo pitanje, pitanje koje tada nisam postavila. Naime, predsjednik, premijer i ministar branitelja ispričali su se zbog zločina koje su pojedinci napravili nad Srbima civilima. Zar ne bi bilo sada u redu da se i Vi odete u Vukovar ispričati u ime Negoslavčana koje predstavljate kao načelnik Negoslavaca, a zbog njihovog sudjelovanja u ratnim  zločinima?

A gdje su to Negoslavčani sudjelovali? Ja nisam s tim upoznat.

Kako niste upoznati? Pa primjerice na Ovčari.

Gospođo pazite što pričate. Odakle Vama ta informacija?

Vi hoćete reći da nitko iz Negoslavaca, ali baš nitko iz Negoslavaca…

Je li to ubijao na Ovčari nekoga?

Vi tvrdite da nije?

Je li to netko nekoga osudio da je sudjelovao u zločinu na Ovčari? Suđenje za Ovčaru bilo je u Beogradu i ja ne znam da itko spominje nekoga iz Negoslavaca u tome. Nisam upoznat. Oprostite ako griješim. Nisam upoznat da postoji neka presuda. Mogu samo pretpostaviti ono što javnost zna, znači, da su sada privredene tri osobe, da se provode istražne radnje zbog maltretiranja i zločina. Znači, nigdje se ne spominju nikakva ubojstva. Niti se zna da ima ubojstava. A, ne znam ni što će biti od ovoga jer je to još uvijek tek na početku. Možemo sada reći tendenciozno, kao što Vi kažete da se radi o ratnim zločincima, a to ne znamo.

Preživjeli s Ovčare jasno su prepoznali Negoslavčane koji su ih tukli, zlostavljali, mučili…

Ako bude dokazano da su ovi ljudi nešto skrivili oni trebaju odgovarati. Tu su stvari jasne, mi nemamo nikakvih dilema. Da mi je rođeni brat ako je napravio nešto, pogriješio ili počinio, ne daj Bože neki zločin, naravno da treba odgovorati. Neće on pobjeći od lica pravde. Ali, ne možemo mi sada, kako Vi sada to tretirate, oni su sada tek na početku procesa. Znači, tek će se sada doći do jedne i druge strane. Znači, treba dokazati što se tu događalo. Ako ima dokaza, oni će biti osuđeni i oni će za to odgovarati, neće pobjeći. Ali, hoće li se tu išta dokazati, ja ne znam. To je sudski proces i neću se miješati.

Znači Vi hoćete reći da Negoslavčani nisu uopće sudjelovali u onoj koloni u kojoj su Hrvati civili i oni koji su branili Vukovar premlaćivani, da ih nisu zvjerski tukli i mučili, iako su prepoznati? Ti ljudi su na Ovčari zvjerski mučeni, premlaćivani i ubijani.

Ma ne daj Bože. Nažalost jeste i mi to osuđujemo. Ne želimo mi ništa zataškati. Svatko tko je kriv treba da odgovara. Svaki zločin ima ime i prezime. Ja ne mogu unaprijed govoriti da je netko kriv dok se to u sudskom procesu ne utvrdi.

U Varivodama se još uvijek ne zna koji pojedinci su napravili zločine, pa su se naši čelnici ispričali. Znači, zar ne bi bilo normalno da i Vi pružite ruku pomirenja i dođete se ispričati.

Da, u pravu ste. I Boris Milošević je otišao kao potpredsjednik Vlade u Knin ispred srpske zajednice. To je eto jedan korak.

Je li se on ispričao za zločine koje su domaći Srbi napravili u Hrvatskoj? Htjeli Vi to priznati ili ne, vi ste u Hrvatskoj manjina, a mi smo ipak većinski narod, odnosno vi ste došli živjeti na hrvatsku zemlju i na hrvatskoj zemlji je nad Hrvatima napravljen zločin. Zar se ne bi onda i vi trebali ispričati?

Ovo zadnje što ste mi rekli, rekli ste da smo mi došli u Hrvatsku. Jeste tako rekli?

Pa tako jeste. Došli ste živjeti u Hrvatsku, gdje ste manjinski narod.

Sad ću ja Vama reći jednu stvar. Saslušajte me pažljivo. Vi meni govorite da smo mi došli u Hrvatsku. Sad me pažljivo slušajte. U Negoslavcima ovdje ja sam sedma generacija. Sedma generacija. Nigdje ja nisam doselio. I nitko ne polaže pravo više od mene i moje obitelji na moju kuću i moju zemlju i na Negoslavce. Negoslavci su naši. Mi smo bili ovdje i kada je bila Austrougarska i kada je bila kraljevina Jugoslavija. Mi smo ovdje od stoljeća sedmog. i sada kada je Hrvatska. I nigdje mi nismo došli, već smo tu već stoljećima i tu i planiramo ostati.

I naravno, imamo određene obaveze prema Hrvatskoj  i imamo određena prava kao nacionalna manjina i tu se priča završava. Vi namećete teze koje uopće ne stoje. Niti da je netko iz Negoslavaca počinio neki ratni zločin. I nitko ne polaže više prava na Negoslavce, ni na moju kuću, ni na moju zemlju.

Je li se Jeckov dobro narugao Hrvatima?

Razgovor je završio prije nego sam uspjela postaviti pitanje kako se onda na zemlji načelnika Negoslavaca Dušana Jeckova i njegove supruge, saborske zastupnice, koju su u međuvremenu prodali, našla grobnica mučenih i ubijenih ljudi iz Vukovara. 

Nisam dobila odgovor zbog čega su žrtve Ovčare prepoznali Negoslavčane koji su se kao članovi TO brutalno iživljavali na njima. Naime, upravo su Negoslavčani bili zaduženi za Ovčaru. Imena i prezimena poznata su, no ostaje upitno zašto nisu procesuirana.

Za zločine u Hrvatskoj sudili oni koji su počinili zločine

Upravo stoga, ostao je odgovor načelnika Jeckova kako nitko od njih nije osuđen, što je poruka Hrvatskoj, koja je valjda jedina država u svijetu koja je dozvolila da za zločine na njezinom teritoriju sude u državi koja ih je počinila. 

Hoće li trojica pritvorenih zbog optužbi za ratni zločin biti na kraju i osuđeni uvelike ovisi i o dobrim odvjetnicima, a iste plaća upravo općina Negoslavci. 

Skrivanje istine najviše šteti srpskoj manjini koja želi miran suživot

Ostalo je i pitanje zašto je za vrijeme rata upravo u Negoslavcima bio glavni, tzv. štab Teritorijalne obrane, ako nitko nikoga nije ubio, kako odgovorno tvrdi načelnik Jeckov? I zašto se upravo iz Negoslavaca najviše granatiralo Vukovar, što je općepoznata stvar.

Na ulazu u Negoslavce iz smjera Jankovaca, a pokraj nogometnog stadiona  je simbol slomljene golubice na mjestu masovne grobnice, gdje je iskopano puno tijela. Zadnji ostatci tijela, prema tragu koji je pronašao Nikola Kajkić pronađeni su upravo u Negoslavcima. Načelnik Jeckov nije htio odgovoriti na pitanje kako su se grobnice našle upravo Negoslavcima, kada su Negoslavčani, očito prema njegovoj verziji, pleli čarape, a ne ratovali protiv države čijoj se žrtvi ne želi ispričati.

Svjedočanstva o sudjelovanju Negoslavčana na Ovčari

“Pustili su te iz Negoslavaca, odnosno paravojne formacije da ih tuku od popodnevnih do ranojutarnjih sati. Tukli su ih lancima, palicama, lomili im kosti, a neki su ubijeni od batina već u samom hangaru. Onda se dolazi do tog zlatnog scenarija koji je zapravo izvučen od ruskih škola u JNA. Stručno, to se zove – neutralizacija žrtve“, rekao je Stipo Mlinarić Ćipe za Direktno.hr

“Oni su njih streljali na drugom mjestu od Hangara. Znači, prva masovna grobnica bila je u mjestu Vorginac. A druga… Tamo su odveli i ubili 200 ljudi. Potom su, po mojim saznanjima, u drugoj grupi, Negoslavčani odveli oko 50-ak ljudi i na jednom drugom mjestu – a na kojem znam gdje je – ih ubili, a 14 ljudi ubijeno je ispred hangara“, ispričao je Kajkić za Direktno.hr i dodao:

“Čovjek koji je premještao grobnicu, u rujnu ili listopadu 1992. godine još uvijek živi u Negoslavcima.” 

O Dušanu Jeckovu Kajkić je za Direktno.hr rekao:”Tijekom mog rada na predmetu, skoro svaki drugi čovjek koji je došao iz Negoslavaca na obavijesni razgovor – ili ga je dovezao Duško Jeckov ili je osigurao auto da ga se doveze. Većina njih prethodno je išla kod odvjetnika u Vukovar. Kada su dobili moj poziv, Jeckov im je kao načelnik Općine osigurao pravno savjetovanje i često su mi znali reći da nemaju što izjaviti te da se ne sjećaju. U tom trenutku, ja njega moram pustiti kući, ali tu formulaciju poznaje samo odvjetnik i pravnik.  Upitao sam ih tko im je rekao da tako formuliraju odgovor, na početku nisu htjeli reći, no neki su rekli da im je Općina osigurala odvjetnika